Tamo kamo dođe turizam, nestaje gostoprimstvo, napisao je u svojem putopisu „Svilim“ Goran Blažević, pustolov iz Umaga, aludirajući na bešćutnost koja nastaje kad se običaji dobrog gostoprimstva komercijaliziraju.
Goran Blažević prošle je godine propješačio 3000 kilometara izbjegličkim rutama od Petre u Jordanu do rodnog Umaga, noseći poruku mira i solidarnosti.
Iskustva petomjesečnog puta opisana su u knjizi ''Svilim'', koju je predstavio u utorak na Odjelu za mlade gradske knjižnice u Varaždinu.
„Nosi mir“
Naziv „Svilim“ nadimak je koji je dobio od beduina kojeg je susreo tijekom putovanja. Ime Svilim znači „onaj koji nosi mir“. Hodač lako ostvaruje kontakte s ljudima, dodao je, a kod beduina se, kaže, osjeća kao kod kuće.
Goran Blažević radi sezonske poslove kako bi prikupio novac, ali i kako bi imao vremena za putovanja. Naime, godinama ranije već se upuštao u pješačke avanture, ali ovo mu je bila najveća.
– Pripremao sam se godinama kraćim putovanjima, ali prije samog puta moj je strah postajao sve veći i veći. Većina poznanika govorila mi je da je normalno da me strah jer će me tamo ubiti. Već su me zamišljali u narančastoj odjeći kako klečim i molim za milost. Svoj sam strah pobijedio baš inatom takvim tvrdnjama, jer znao sam da su to sve predrasude koje imamo prema muslimanima – rekao je.
(više pročitajte u tiskanom izdanju Varaždinskih vijesti)
