Galerija dvora Trakošćan, 28.travnja -izložba „Obojano sjećanje“ Danka Merina

| 26.4.2016. u 17:14h | Objavljeno u Društvo

U galeriji dvora Trakošćan u četvrtak, 28. travnja, predstavlja se Danko Merin, akademski slikar iz Sarajeva. Izložba pod naslovom „Obojano sjećanje“ bit će otvorena u 18 sati.

Danko Merlin rođen je 9. prosinca 1962. godine u Sarajevu, gdje je završio i umjetničku akademiju, a bavi se grafikom, slikanjem, pedagoškim radom, digitalnim dizajnom, umjetničkom keramikom. Slika u tehnikama: ulje na platnu, pastel, akvarel.

O sebi kaže: Kada biste umjetnike pitali koje teme i motivi se nalaze u njihovim djelima, njihov najčešći odgovor bio bi: autoportret. Kroz prizore krajolika, cvijeća i povijesnih scena, slikarstvo je samo još jedan način vođenja dnevnika. Osobnog dnevnika gdje se jučer zrcali kao današnje sjećanje i današnji san postaje nijansa za sutra. Tako umjetnost postaje način prisjećanja prošlih iskustava i događaja i dijeli ih kao osobne umjetničke priče sa drugima. I kad priča oslikavajući portrete drugih, bilo to u maniri figuracije, impresionizma, apstrakcije, nezaobilazno se kroz sve transparentne i pokrivne slojeve slike i bijele plohe platna mogu naslutiti obrisi autoportreta.

Prolazeći kroz ovu dvoranu ogledala sjećajući se i dijeleći osobna iskustva možemo sagledati i onaj univerzalni autoportret koji nam može približiti čin kreacije. Kada bi umjetnike pitali koje teme i motivi se nalaze u njihovim djelima, njihov najčešći odgovor bi bio: autoportret. Kroz prizore krajolika, cvijeća i povijesnih scena, slikarstvo je samo još jedan način vođenja dnevnika. Osobnog dnevnika gdje se jučer zrcali kao današnje sjećanje i današnji san postaje nijansa za sutra. Tako umjetnost postaje način prisjećanja prošlih iskustava i događaja i dijeli ih kao osobne umjetničke priče sa drugima. I kad priča oslikavajući portrete drugih, bilo to u maniri figuracije, impresionizma, apstrakcije, nezaobilazno se kroz sve transparentne i pokrivne slojeve slike i bijele plohe platna mogu naslutiti obrisi autoportreta.

Prolazeći kroz ovu dvoranu ogledala sjećajući se i dijeleći osobna iskustva možemo sagledati i onaj univerzalni autoportret koji nam može približiti čin kreacije.