Sjajan iskorak

| 25.9.2018. u 09:03h | Objavljeno u Iz moga kuta
Ljekarne VŽŽ

Hvalevrijedan iskorak, kakav su neki odavno priželjkivali i predlagali, napravljen je na samom početku (popratnog) programa ovogodišnjih Varaždinskih baroknih večeri, koje su po 48. put otvorene u petak svečanim koncertom u katedrali gdje su nastupili domaći i japanski glazbenici pod dirigentskom palicom Hidemi Suzukija, dirigenta iz Japana, prve zemlje iz Azije, koja je partner najdugovječnijem festivalu barokne glazbe na svijetu.

U katedrali, izuzme li se ova posebnost, sve drugo bilo je uobičajeno: prvo dobrodošlica varaždinskoga gradonačelnika i župana, a onda pozdravni govori gostiju, počevši od izaslanice Predsjednice RH, pokroviteljice VBV, pa ministrice i japanskog veleposlanika, koji je izrazio duboku zahvalnost što je njegova zemlja ovogodišnji partner VBV-a. I to bi na obično bilo sve na otvorenjima VBV, izuzme li se vatromet i domjenak.

Međutim, u petak se otišlo korak dalje, i to u pravom smjeru. Naime, nakon koncerta, uslijedila su atraktivna događanja u sklopu ovogodišnjeg, možda nikad bogatijeg popratnog program VBV-a. Tako su nešto prije 22 sata nastupili japanski bubnjari, koji su na središnjem trgu svirali i sat prije početka koncerta u katedrali. Sjajni su bili odjeci okupljenih građana na Korzu, koje je bilo i posebno osvjetljeno, što je samo podsjetilo na najave da će se trajno osmisliti posebno osvjetljenje za gradsku jezgru...

No, to nije bilo sve. Program prvog dana VBV-a nastavljen je oko i u Starom gradu, odnosno njegovom atriju gdje je gradonačelnik Ivan Čehok priredio domjenak. Prije njega - veliki vatromet, popraćenim zvucima barokne, ali i tradicionalne japanske glazbe. A onda je uslijedila velika novina: nastupi glazbenika na otvorenom, i to kod žitnice i lančane kule. Dok su prvi izvodili klasičnu glazbu, drugi su svirali obrade popularnih suvremenih skladbi. Bilo je to sjajno i to je toplo pozdravila publika koje nije manjkalo i zbog lijepog vremena bez kojeg bi sve bilo manje atraktivno pa i neizvedivo, osobito domjenak u atriju Staroga grada koji se ne može natkriti, iako bi o tome valjalo razmisliti...

Kako su se snimke brzo proširile, oduševljenje se širilo, a bilo je i onih koji su žalili što nisu bili tu, odnosno što nisu bili informirani. I tu treba možda više napraviti, iako se uoči VBV-a najavljivalo i ukazivalo na bogat off program. Ali možda se moglo još više ukazati na novitete zahvaljujući kojima VBV izlaze i među one koji nisu poklonici barokne glazbe. To je dobro jer VBV, bez obzira na ime, ne bi trebale biti isključivo festival za glazbenike i poklonike barokne glazbe, nego i za sve druge koji uživaju u glazbi, druženjima...