Okrivljene i osuđene volimo

| 17.10.2017. u 12:21h | Objavljeno u Iz moga kuta

Ukoliko se potvrdi optužnica, koja je podignuta protiv direktora Tehnološkog parka i (bivšeg) upravitelja zadruge, još jedan zaposlenik Grada Varaždina, točnije gradskog i sveučilišnoga (!) poduzeća, odlazit će na suđenja, baš kao što su to slučaj nekih drugih (bivših) službenika i zaposlenika, od kojih su neki (gotovo) na istim radim mjestima, iako su već pravomoć- no osuđeni, i to na temelju priznanja!?

Premda je Ministarstvo poljoprivrede tvrdilo da nije oštećeno u slučaju mini mljekare, državno odvjetništvo ne misli tako, a uspije li uvjeriti i optužno vijeće u utemeljenost svojih sumnji, onda je neminovan sudski postupak i uslijedit će mjeseci, ako ne i godine, dokazivanja što je zapravo bilo, odnosno krivnje i nedužnosti.

Isto to moglo bi se dogoditi i u Zavodu za hitnu medicinu Varaždinske županije, ukoliko policijske radnje završe s istragom, odnosno pravomoć- nom optužnicom zbog sumnji da su se isplaćivale neopravdano visoke plaće...

Ne bi trebalo biti prihvatljivo da se uz bilo čije, a posebno ime čelnika i zaposlenika javnih ustanova vežu sumnje u nezakonita postupanja, a kamoli ako još pohodei sudnicu, bez obzira kakav bio ishod suđenja. Jednostavno, teško je otkloniti sumnju u nevinost sve do izricanja oslobađajuće presude (ako i tada), a sasvim je sigurno da dio snage okrivljeni mora trošiti za proces, što zna svatko tko se ikada bio na sudu i ozbiljno shvatio situaciju u kojoj se našao, opravdano ili ne.

A ukoliko na kraju optuženi bude osuđen, to stvara brojne probleme... Da bi se izbjegle ovakve situacije, dovoljno bi bilo zaoštriti uvijete kod izbora osoba. Iako vlada presumpcija nevinosti, nikako se ne bi smjelo ni događati da se preko istraga, optužnica i presuda prelazi kao da se radi o nečem nebitnom.

Međutim, usprkos svemu, kao da postaje praksa da se osumnjičeni, okrivljeni i osuđeni biraju na odgovorne dužnosti, što je nekim sociolozima i psiholozima dokaz urušavanja sustava moralnih vrijednosti uslijed nestajanja srednjeg sloja, koji najviše drži do vrednota jer ostali ne mogu ili ih se ne žele pridržavati...

No, svaka kriza je i prilika za odlučne promjene, pa bi to trebali imati na umu svi oni koji su prilici da odlučuju o izboru, bilo zaposlenika u javnim službama, bilo dužnosnika. Stoga bi izbori i imenovanja, kao i donošenje drugih važnih odluka, napokon u nas trebali krenuti po drugim, uistinu profesionalnim pravilima, kako ne bi gledali primjere zbog kojih se gubi volja za rad i ostanak, posebice kod mladih, koji odlaze ne samo zbog (pre)skupe države, nego i neučinkovitog sustava, za što postoje brojni primjeri, kako na nacionalnoj, tako i lokalnim razinama.