VSRH: Odnos je bio dobrovoljan jer je N. Bunić, dok je N. Turek spavao, mobitelom komunicira s D.H.M. i pita je li društvo još na okupu

Varaždinske vijesti | 14.12.2019. u 17:53h | Objavljeno u Crna kronika

Odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice, Vrhovni sud RH je odbio kao neosnovanu žalbu Nuše Bunić te potvrdio prvostupanjsku presudu, izuzev u dijelu koji se odnosi na visinu kazne, i to tako da joj je kaznu za ubojstvo Nikole Tureka povisio s 12 na 14 godina zatvora, što uključuje vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 15. lipnja 2017. godine kada se zbila tragedija uz obalu Drave.

Na sjednici, koja je održana još 23. listopada u prisutnosti optužene Nuše Bunić i zamjenika branitelja optuženice Ljube Pavasovića-Viskovića, članovi vijeća Vrhovnog suda razmatrali su žalbe državnog odvjetnika, koji je tražio da se prvostupanjska presuda preinači i optuženica osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju, dok je branitelj Domagoj Krpina predlagao da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači.

VSRH, međutim, zaključuje da optuženica neosnovano osporava zaključak prvostupanjskog suda o ubojstvu s namjerom, i to „danom, ali malo vjerojatnom mogućnošću po vještaku, da je oštećenik ozljedu mogao zadobiti na način da je optuženica držala nož s obje ruke ispred sebe i da je oštećenik lijevom stranom vrata pao na nož“.

- Nadalje, pozivajući se na iskaz svjedoka D.H. M. za koji tvrdi da ga prvostupanjski sud ne vrednuje na pravilan način, optuženica bezuspješno osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o vlasništvu noža. Naime, upravo na temelju materijalnih tragova na koje se žalba poziva, prvostupanjski sud utvrđuje da je nož vlasništvo optuženice. U torbici optuženice pronađena je futrola noža na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da ju je tu mogla ostaviti samo vlasnica jer bi ju oštećenik ostavio u pretincu vozila ili negdje odbacio u vozilu, navodi VSRH, koji dodaje da to što je svjedok D. H. rekao da je u torbicu optuženice ranije iste večeri stavio naočale i tubicu i da nije vidio nož, ne znači da ga nije mogla u torbicu staviti kasnije.

U pravomoćnoj presudi se navodi i da „nitko od saslušanih svjedoka nije ranije vidio nož kod oštećenika, a jedini koji gaje vidio na slici je otac optuženice, čiji iskaz osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio jer takve slike nisu pronađene, dok se nož optuženice spominje u SMS porukama razmijenjenim između optuženice i svjedoka D.H.M.

Uz to, Vrhovni sud ukazuje da je svjedok D. J. iskazao da mu je S.S: rekla da joj je optuženica govorila o tome da bi se njih dvije mogle udružiti i namamiti ga na Dravu, gdje bi ga svezale i gdje bi ga Nuša "spikala" jer da je do pištolja teže doći.

- Nakon događaja mu je preko Facebook-a napisala da je optuženica napravila upravo ono što je spominjala i da je u šoku, da ne može vjerovati, što je i utvrđeno iz ispisa poruka, a sve je suglasno potvrdila i svjedokinja S.S., navodi sud, odbacujući nastojanja da se u sumnju dovodi osobni integritet svjedoka D.J. i SS.

Sud je odbacio i navod iz žalbe da su se ovi svjedoci dogovorili sa sestrom oštećenika, V.T., koja je rekla da joj je optuženica pričala da je jedan dečko silovao nju i prijateljicu te da su se njih dvije dogovorile, odvele ga negdje na Dravu, "spikale", stavile u vreću i bacile u Dravu, a onda bi - na njezino izraženo čuđenje - rekla da se zafrkava.

- Na temelju komunikacije optuženice i oštećenika mobitelom, a indirektno i iz iskaza svjedoka M.S., prvostupanjski sud utvrđuje da je do susreta kritične zgode došlo na inicijativu optuženice, da je susret bio dogovoren pa je stoga osnovan zaključak prvostupanjskog suda da se optuženica nije bojala oštećenika, kako tvrdi, jer, u protivnom, ne bi u ponoć izašla s njim i ušla u vozilo oštećenika, navodi se u presudi VSRH-a koji ukazuje da iskaz vještakinje da si je optužena neke ozlijede mogla zadati i sama ili prilikom pada.

Na temelju provedenog biološkog vještačenja i nađenog traga sperme u vozilu oštećenika, kako ukazuje Vrhovni sud, prvostupanjski sud je zaključio da je došlo do spolnog ili sličnog odnosa u vozilu oštećenika.

- Životno bi bilo da bi, u protivnom, optuženica zvala policiju, roditelje, a ne prijatelja radi fešte i takav zaključak prvostupanjskog suda nije s uspjehom osporen žalbenim navodima, ukazuje se u pravomoćnoj presudi te napominje da je na tajicama nađen trag slijevanja krvi pa ih je „očigledno imala na sebi u vrijeme zadavanja ozlijede oštećeniku“, što „osporava obranu optuženice da je odjeću skinula pod prijetnjom noža“.

Dok je odbacio sve navode iz žalbe branitelja okrivljene, VSRH prihvatio je žalbu državnog odvjetnika o preblagoj kazni jer bi prvostupanjski sud pogrešno vrednovao utvrđene olakotne okolnosti, a nije uzeo u obzir i cijenio u dovoljnoj mjeri otegotne okolnosti, prije svega okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, ponašanje optuženice nakon počinjenja djela i odnos prema oštećeniku.

- Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je utvrdio da je optuženici kao olakotno cijenjena mlada životna dob odnosno daje u vrijeme počinjenja djela bila stara 21 godinu, da je ranije neosuđivana, da joj je dijagnosticiran granični poremećaj ličnosti te alkoholiziranost u vrijeme događaja, što je za posljedicu imalo da su njene sposobnosti shvaćanja svojih postupaka i upravljanja svojim postupcima bile smanjene u blažem obliku, ali svakako ne bitno. U odnosu na tu okolnost, u pravu je državni odvjetnik da ista ne može imati značaj olakotne okolnosti, dok su ostale utvrđene olakotne okolnosti, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, precijenjene, stoji u presudi te napominje da je kazna zatvora u trajanju od 14 godina primjerena za ostvarenje svrhe kažnjavanja, prije svega u smislu specijalne prevencije i ista u sebi sadrži dostatnu količinu društvene osude za djelo kojim je mlada osoba, bez povoda, lišena života te će se njome ostvariti i svrha kažnjavanja u vidu generalne prevencije.