Na testu vjerodostojnosti i političke odgovornosti

| 27.1.2016. u 00:37h | Objavljeno u Aktualno
Ljekarne VŽŽ

Ministar branitelja Mijo Crnoja - sada je to nedvojbeno - prekršio je zakon i time nepromišljeno stavio predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića i vladajući savez na test vjerodostojnosti i političke odgovornosti sličan onome na kakvom je pala prethodna vlast koja je, s jedne strane, otpisala ministricu zbog pisma u kojem se zalagala da posao ne izgubi njezina stranačka kolegica, a s druge to nije bila voljna učiniti s ministrom koji je izazvao tešku prometnu nesreću, odnosno pravomoćno osuđenim gradonačelnikom.

Prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi, kaže Zakon o prebivalištu koji propisuje novčanu kaznu od 500 do 5.000 kuna za sobu koja prilikom prijave prebivališta i boravišta da lažnu izjavu da se u mjestu i na adresi prebivališta ili boravišta nastanila.

Ministar branitelja je na kandidacijskoj listi za Hrvatski sabor kao adresu prebivališta naveo kućni broj 85 G u samoborskoj ulici Gradna gdje je brvnara u kojoj ne živi niti je živio. To je učinio 2013. godine da bi, kako je objasnio u Dnevniku HRT-a, samo lakše dobio papire za gradnju kuće, a nikako ne zbog utaje prireza kojeg u Samoboru nema, za razliku od Podsuseda gdje živi s obitelji zadnjih godina nakon samoborskog podstanarstva. Naglasivši i da mu je rok za izgradnju kuće produljen s tri na još deset godine, izrazio je spremnost da uplatiti taj iznos za koji je zagrebački proračun zakinut, i to nenamjerno.

Međutim, čak i da se radi o svega stotinjak kuna i da uistinu postoji neko suvislo objašnjenje po kojemu je s određenom adresom uistinu lakše doći do „papira za granju kuće“, to apsolutno nije valjano opravdanje za lažno iznošenje podataka o prebivalištu. Pogotovo ne osobi koja u životopisu kao zanimanje navodi da je bivši policajac, i to službenik policije za opći kriminalitet. Ako se takvi olako odlučuju za kršenje propisa, što li se onda može očekivati od drugih građana? Da uredno prijavljuju prebivališta i poštuju zakone?

To što danas nije samo bivši policajac i branitelj, nego i ministar, dodatni je i posebno velik problem u cijelom slučaju za Crnoju, a još više za novu Vladu. Naime, u uređenijim državama kakvima težimo i gdje političari drže do svog integriteta, ministri odlazi i zbog toga što su službenom karticom kupili čarape, a kamoli ne zbog davanja lažnih podataka i zakidanja proračuna, pa makar bilo to i nesvjesno.

Dakle, i Crnoja i Vlada sada su pred odlukom što dalje. Prvi se, doduše, već izjasnio time što je najavio tužbe nakladnicima i novinarima te zaključio da je problem nije u tome što nije dao točno prebivalište i tako prekršio zakon, već u medijima koji su na to ukazali!? To je uistinu osebujno shvaćanje za nekog tko je ne samo ministar i političar, nego i diplomirani novinar koji bi znao da je pravi lijek za sve sporove otvoreni i dokumentirani istup pred novinarima, a ne prijetnja tužbama.

No, kad netko nema osjećaj za to što je (ne)primjereno jednom diplomiranom novinaru i još više aktualnom visokom dužnosniku, onda o time sili svoje kolege u Vladi i vladajućem političkom savezu na odluku. Htjeli to oni ili ne, lopta je sada na njihovu terenu. A njima je, nedvojbeno, također jasno kako se ovdje radi o kršenju zakona, samo je sada pitanje što sad učiniti. Doduše, potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko još je na početku slučaja ustvrdio da ako je Crnoja „nešto pogriješio, sigurno će biti sankcionirano - ako nije, neće“.

Ako je tako, onda se postavlja tek pitanje kakva još može biti sankcija za ministra koji je prekršio zakon, osim njegova smjena? Tek drugarska kritika i vraćanje neuplaćenog prireza, odnosno plaćanje kazne za lažno prijavljeno prebivalište? Odgovore na ova pitanja čut ćemo uskoro, a ako i nećemo, i to će biti znakovito. Itekako, jer će govoriti da se, nažalost, nismo daleko odmaknuli od onih prethodnih, već spomenutih rastezljivih kriterija i društva u kojem su oni na vlasti „jednakiji“ od drugih.