Općinski sud u Varaždinu ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave prema kojem je T.O. iz Remetinca trebalo platiti 240 kuna HRT-u, odnosno tri puta po 80 kuna, uvećano za kamate.
HRT je putem punomoćnika podnio sudu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvoda otvorenih stavaka dužnika - radi namirenja tražbine u iznosu od 240 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose te nastalih troškova u iznosu od 206,25 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi i predvidivih troškova u iznosu od 506,25 kn.
Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik, odnosno tuženik podnio je pravovremeni prigovor, pogrešno nazvan "žalba", navodeći da nema komentara, da hoće novce od njega na silu te da to ne postoji na kugli zemaljskoj.
Sud je ocijenio da ovršenik pobija rješenje o ovrsi u cijelosti te je rješenjem od 4. rujna 2019. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi od 14. lipnja 2019. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ovršenik je podnio žalbu protiv navedenog rješenja, navodeći da je televizor kupio i prodao, a uporno mu se sudi za ono što nema.
Žalba mu je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 2. siječnja 2020. odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje od 4. rujna 2019.
Na pripremnom ročištu održanom 8. svibnja 2020. tužiteljica je izjavila da ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik j e izjavio kako ostaje kod datog prigovora i svih navoda, da osporava osnovu i visinu potraživanja. Izjavio je da nema televizor, da ima mirovinu od 870,00 kn i nema kuću, nego živi kod sina, a televizor je kupio i odmah prodao da bi imao za lijekove. Hrvatskoj radioteleviziji nije prijavio da posjeduje televizor, niti ima bilo kakav drugi prijamnik za praćenje televizijskog ili radijskog programa. Istaknuo je i da ga je sud oslobodio dugova za Hrvatsku radioteleviziju i svih dugova koje je imao. Tužiteljica je tvrdila kako je podnesak kojim se očitovala na prigovor tuženika odaslala sudu zajedno sa dokazima kojima obrazlaže osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, no ne zna iz kojeg razloga dokumentaciju sud do danas nije zaprimio. Istaknula je i da Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji propisuje čl. 34. da svatko tko ima u vlasništvu i posjedu radijski ili televizijski prijamnik mora HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. tog Zakona, te da su prigovor tuženika i njegovi navodi su u cijelosti neosnovani, te da bi tuženik dokazima trebao potkrijepiti svoju tvrdnju da je prodao svoj televizor . Tvrdila je da je tuženik je 1.12.2014. prijavio prijamnik te da se vodi kao aktivni pretplatnik u utuženom razdoblju (srpanj, kolovoz i rujan 2018. godine) te je za to razdoblje dužan platiti pristojbu u iznosu od 240,00 kn, da se oslobodilo od plaćanja pristojbe dužan prijamnik na propisan način odjaviti što tuženik nije učinio te je za utuženo razdoblje dužan platiti predmetno dugovanje.
Sudu, međutim, HRT nije dostavio dokaze za svoje navode, iako su rokovi za to produljivani.
Na pripremnom ročištu održanom 29. svibnja 2020. tuženik je izjavio da je bolestan čovjek i da mu je sutkinja odjavila televizor, a točnog datuma kad je kupio i prodao televizor se ne sjeća jer je bolestan. Utvrđeno je i da je sud provjerio navode tužiteljice iz podneska od 18. svibnja 2020. te utvrdio da je pod prijamnim brojem pošiljke koji je tužiteljica priložila uz podnesak, zaprimljen podnesak na predmet Općinskog suda u Varaždinu te izvršio uvid u navedeni spis te je utvrđeno da je tužiteljica poslala podnesak koji se i odnosi na predmet Hrvatske radiotelevizije protiv tuženika M. Đ., a ne na ovaj predmet, koji se vodi protiv tuženika T.O. Budući da dokazi nisu dostavljeni, sud je ukinuo u cijelosti platni nalog.
