U mirogojskoj tišini krematorija u srijedu obitelj i najbliži prijatelji oprostili su se sa prof.dr. Jožom Skokom, „stjegonošom kajkavske riječi“, kako ga je nazvao njegov prijatelj, prof. emeritus mons. Ivan Golub, koji je bio suvoditelj pogrebne svečanosti.
- Vaš knižni „ogenj rieči“ i dalje gori- spomenula je pjesnikinja dr. Božica Pažur, opraštajući se u ime Kajkavskog spravišča i časopisa „Kaj“.
Na Jožin golem znanstveno-stvaralački opus podsjetio je Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika. Svojem profesoru, suradniku i prijatelju posljednje riječi uputio je i Ernest Fišer, naglašavajući i ljudsku stranu Skokove osobnosti, dobrote i poštenja.
- Kajkavski ftiči zobali su z dlana/Jožino zrnje v čkomini i studi- ispjevala je u svojim Joži posvećenim stihovima pjesnikinja Božica Jelušić.
Znanstvenik koji je trajno zadužio sve kajkavce, ali i književnu povijest, ispraćen je popevkom „Suza za zagorske brege“.
