-Smrt hrvatskog vojnika Josipa Briškoga, uz cinične poruke državnog vrha koje se svode na to da je žrtva očekivana i da su je oni spremni prihvatiti – još je jedno upozorenje da sluganski političari - ministar obrane, predsjednica države i premijer - državu vode za tuđe interese, a ne interese svoga naroda, tvrdi Izv. prof. dr. sc. Katarina Peović, kandidatkinja za predsjednicu RH Radničke fronte, koja vodi kampanju za ”demokratski socijalizam 21. stoljeća”.
Članstvo u NATO-u, kako dodaje, uopće ne znači da bi njemačka vojska, primjerice, došla štititi Hrvatsku u slučaju napada.
-Članstvo u NATO-u, svi ti slugani jednoglasno tvrde, navodno nam koristi, jer, kažu, tim smo članstvom sigurniji. No, stvarnost je upravo suprotna – služenju NATO-u služimo provođenju militarističke i nedemokratske, uglavnom američke vanjske politike, a onda i politika drugih velikih zapadnih sila, za čiju korist ginu naši vojnici, navodi Peović, koja napominje da se članstvom u NATO-u ”automatski otvaramo za terorističke napade”, kakav je bio u Rijeci 1995. godine, koji je bio izravna reakcija na to da je Hrvatska SAD-u izručila istaknutog člana egipatskog sunističkog pokreta
Tretman naših političara, kako dodaje, dovoljno govori o karakteru neravnopravnog odnosa.
- „Našeg” ministra u posjeti u Afganistanu prošle godine nije imao vremena primiti nitko viši od zamjenika (!) zapovjednika NATO misije u kojoj sudjelujemo, koji nam pak sad preko glasnogovornice daje packe zbog objavljivanja karte koja pokazuje gdje su vojnici napadnuti. Naši su pak zrakoplovci tamo bili u sastavu "Rotary Air Advisory Team"-a. Na sjeveru Afganistana – gdje je drugi dio hrvatskih vojnika – ipak je neko ministra primio valjda zato jer je taj dio pod zapovjedništvom nama bliže Njemačke. No najvažnije je da je „naš” ministar u Afganistanu otvorio kapelicu sv. Antuna, koja je uz to i blagoslovljena, da ne bi bilo greške. Ukratko, nekad smo predvodili Pokret nesvrstanih, danas „služimo” svoje živote Amerima i Njemcima, veli Peović, dodajući da vojnici u Afganistanu po jednoj rotaciji, koja traje 6 mjeseci, mogu zaraditi i do 20.000 eura, što je, nažalost, jedan od glavnih razloga njihovog odlaska.
Sluganski političari, kako napominje, istovremeno tvrde da nemamo novaca da bismo bolje živjeli.
-Nemamo za penzije, iako 52% penzionera živi na rubu siromaštva, nemamo novaca za bolje plaće, iako su one među najnižima u EU, nemamo novaca za nova radna mjesta i za sve mlade ljude koji iseljavaju ili rade prekarne poslove... Ali novca ima za NATO misije. Za svakog vojnika u Afganistanu samo do 2010. već je utrošeno oko 450.000 kuna. Prošle smo godine samo članstvo u NATO-u platili više od 31 milijun kuna, a članice imaju za cilj da se minimum 2% proračuna svake članice u budućnosti izdvaja za obranu, dok za kulturu tošimo manje od 1% BDP-a, a u Jugoslaviji se za kulturu trošilo oko 5%. Hrvatska za obranu danaa troši oko 5 milijardi kuna godišnje, no kad se uključe i mirovine bivšeg djelatnog osoblja, što naša vlada ne računa, to se diže na 6,5 milijardi, ukazuje.
Pri ulasku u NATO, podsjeća, jedan je od argumenata za taj Savez bio i taj da bismo samostalno morali imati puno više vlastite vojske i izdvajati puno više – oko 3% BDP-a za obranu, a već sad skoro izdvajamo 2%.
-Savez u koji smo ušli bez referenduma, za neke EU zemlje čini se nije nužan - niti Austrija, Švicarska, Irska, Švedska i Finska nisu u NATO-u. No „naši” političari tvrde suprotno. Pri tome se ne treba zavaravati da bi SDP bio bolji slugan od HDZ-a i pripadajućih satelita – sjetimo se samo tragikomičnog vojnog „mimohoda” za Milanovićeve vlade u kolovozu 2015. kada je asfalt na Vukovarskoj aveniji izrovan „gusjeničnim” tenkovima. U tome glavnu riječ vodi aktualna predsjednica, koja je predvodnica trenda militarizacije društva, zagovaranja izdašnog financiranja vojske, poticanja kupovine oružja, skupih vojnih aviona, jačanja uloge Republike Hrvatske u NATO-u i poticanju sudjelovanja i još izdašnijeg financiranja vojnih misija. Uz nedavni srećom propali dogovor za kupnju izraelskih zrakoplova za 3 milijarde kuna, za koji se zalagala, predsjednica je zagovornica i izravnije militarizacije – sjetimo se kako je u prvoj predizbornoj kampanji najavljivala i obavezni vojni rok – ali je na njega, srećom, zaboravila, podsjeća Peović.
Dodaje da se puzajuća militarizacija odvija i kroz škole i vrtiće, koji posjećuju vojne izložbe, a predsjednica pita djecu „tko želi biti hrvatski vojnik”, dok svoje dijete šalje na Harvard.
-Sad je sasvim očito, a ovom smrću još i jasnije, teško je tvrditi da smo nešto dobili od NATO-a u bilo kojem pogledu, sigurnosnom, ekonomskom, geostrateškom, političkom. Zato je stav Radničke fronte i moj jasan – zalažemo se za izlazak iz NATO-a i povlačenje naših vojnika iz svih vojnih misija. Time bismo osigurali sredstva za socijalne projekte, ekonomski razvoj zemlje, a nužna minimalna sredstva za obranu, još uvijek, kako vidimo ne bi manjkala, mišljenja je Peović.
