Zlatko Koračević Foto: Krešimir Đurić

Ni na Ustavnom sudu bivši predsjednik uprave HEP-a nije uspio osporiti otkaz

VV | 6.5.2021. u 08:05h | Objavljeno u Aktualno

Ustavni sud RH odbio je ustavnu tužbu Zlatka Koračevića, bivšeg predsjednika uprave HEP-a, a dana predsjednika upravnog vijeća Opće bolnice Varaždin, koji je putem Odvjetničkog društva Petrić i dr. podnio ustavnu tužbu u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojom je odbijena njegova revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu.

Naime, ovom drugostupanjskom presudom iz 2018. odbijena je Koračevićeva žalba kao djelomično neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2017. godine. Tom prvostupanjskom presudom odbijen je njegov zahtjev da se utvrdi kao nezakonita odluka HEP-a od 27. lipnja 2013. kojom mu je otkazao ugovor o radu kao predsjednika uprave, kao i da se HEP-u naloži da mu isplati 1.152.414,31 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te preda u posjed i omogući da nadalje korištenje bez ograničenja, a sve do kraja trajanja predmetnog ugovora o radu, iphone te automobil Audi A6 3.0 TFSI QUATTRO S-LINE s podmirivanjem svih troškova vezanih za korištenje tog automobila, da podnositelju omogući da i nadalje bez ograničenja. Uz to, da mu se za 2013. i daljnje godine, sve do kraja trajanja predmetnog ugovora o radu, uplaćuje godišnja premija u kunskoj protuvrijednosti 2.500,00 eura u korist podnositelja kao osiguranika na temelju ugovora o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja, kao i da mu HEP naknadi parnične troškove s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 198.870,50 kuna.

U ustavnoj tužbi Koračević je tvrdio da su mu osporenim presudama povrijeđena ustavno pravo na rad, odnosno pravo na pravično suđenje.

Naime, HEP je 24. svibnja 2012. sklopio ugovor o radu s Koračevićem kao predsjednikom Uprave, koji je trebao biti do 2016 godine. Međutim, odlukom Nadzornog odbora HEP-a od 10. svibnja 2013. opozvan s dužnosti predsjednika uprave, koju odluku tužitelj nije pobijao, HEP je zatim dostavio mu ponudu za sklapanjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje posla radnog mjesta rukovoditelj službe 5 s koeficijentom 5,0 u Sektoru za sustavno gospodarenje energijom, upravljanje i mjerenja, Službe za sustavno gospodarenje energijom. To je Koračević odbio pa mu je otkazan Ugovor o radu.

Vrhovni sud, odbijajući zahtjev Koračevića za reviziju presuda prema kojima mu je zakonito otkazan ugovor o radu, ukazao je da „neosnovano ukazuje kako Ugovor o radu ne sadrži niti jednu odredbu koja bi tuženiku / HEP-u davala pravo da jednostranom odlukom otkaže Ugovor o radu sklopljen s predsjednikom uprave samo zbog donošenja odluke Nadzornog odbora o njegovom opozivu s funkcije predsjednika uprave“.

-Nije riječ o jednostranoj (samovoljnoj) odluci tuženika o otkazu Ugovora o radu tužitelju, već u konkretnoj situaciji kada je tužitelj opozvan s mjesta predsjednika uprave tuženika i kada tužitelj nije pravovremeno pobijao odluku o opozivu imenovanja, odnosno nije zahtijevao da se nevaljanost odluke o opozivu imenovanja utvrdi pred nadležnim sudom te kada u smislu odredbe čl. 17. st. 2. Ugovora o radu nije prihvatio ponudu tuženika, jedina moguća pravna posljedica je otkaz Ugovora o radu, upozorio je Vrhovni sud te napomenuo da su slijedom toga „pravilno odbijeni i zahtjevi tužitelja za daljnjim korištenjem automobila i mobilnog telefona do kraja trajanja Ugovora o radu i plaćanja premije s naslova sklopljenog ugovora osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja.“

U ustavnoj tužbi Koračević navodi da "nije moguće prihvatiti tvrdnju osporenih pravnih akata da odluka Nadzornog odbora o opozivu s mandatne funkcije Podnositelja sama po sebi dovodi do primjene odredbe čl. 17. Ugovora o radu". Članak 17. st. 8. Ugovora o radu s predsjednikom Uprave regulira situaciju u kojoj do opoziva predsjednika Uprave i otkaza tog Ugovora dolazi zbog toga što je predsjednik Uprave kršio obveze iz Ugovora, ogriješio se o odredbe Statuta i općih akata tuženika te propisa i zakona važećih u Republici Hrvatskoj (čl. 15. alineja 2 Ugovora). U toj situaciji njemu ne pripadaju prava iz čl. 17. st. 1-7, već isključivo pravo na ugovor o radu u skladu s njegovom stručnom spremom, radnim sposobnostima i potrebama posla u HEP grupi.

U ocjeni ustavnosti tužbe, US RH ukazuje da pravo na rad i slobodu rada podrazumijeva i pravo pojedinca da mu radni odnos ne prestane na način suprotan od onog utvrđenog mjerodavnim zakonom, kao i da je primarna zadaća redovnih sudova, a ne Ustavnog suda, tumačiti i primjenjivati pravo na konkretne sudske predmete.

-Kad je riječ o radnim sporovima redovni sudovi su ti koji pružaju sudsku zaštitu od nezakonitog otkaza. U postupku u povodu ustavne tužbe u kojem pojedinac prigovara da je ta zaštita izostala ili da mu je bila uskraćena, uloga Ustavnog suda ograničena je na ocjenu je li ta zaštita bila djelotvorna. Ocjena djelotvorne zaštite prava na rad i slobodu rada podrazumijeva, između ostalog, ispitivanje jesu li u okolnostima konkretnog slučaja odluke sudova bile arbitrarne ili na drugi način očito nerazumne. .. Primjenjujući navedena načelna stajališta na konkretan slučaj, Ustavni sud ocjenjuje da su u obrazloženju osporene presude Vrhovnog suda izneseni dostatni i relevantni razlozi kojima se opravdava zaključak o zakonitosti otkaza ugovora o radu podnositelju.

…Ustavni sud pri tome naglašava da podnositelj, kao što navodi Vrhovni sud, u razmatranom sporu ne može s uspjehom osporavati predmetnu odluku o opozivu s dužnosti predsjednika uprave tuženika, a nije ju (pravovremeno) pobijao u za to predviđenom postupku. Ustavni sud naročito ističe da prestankom obavljanja dužnosti predsjednika uprave tuženika podnositeljev radni odnos na neodređeno vrijeme kod tuženika podrazumijeva po prirodi stvari da podnositelj nakon prestanka obavljanja poslova predsjednika Uprave mora kod tuženika raditi drugi posao, što mu je tuženik i ponudio, ali podnositelj tu ponudu nije prihvatio. Odbijajući tu ponudu, podnositelj je u dopisu naveo da bi je rado prihvatio, ali da ponuđeno radno mjesto zahtijeva dnevni odlazak iz njegovog mjesta prebivališta udaljenog 85 km, što iziskuje osobni napor i znatne troškove prijevoza pa moli da mu se "omogući obavljanje poslova, Pomoćnika direktora područja u HEP-ODS d.d., u Elektri Varaždin"., ukazuje US RH koji je zaključio da podnositelju nije povrijeđeno pravo na rad zajamčeno člankom 54. stavkom 1. Ustava.

Označeno u