22. rujna 1991. i posljednji je vojnik JNA otišao iz Varaždinu i sjevera Hrvatske, čime su završili ratni sukobi poznati kao varaždinski dani rata, započeti desetak dana ranije.
Naime, nakon povremenih incidenata tijekom ljeta, 13. i 14. rujna u Varaždinu je postavljeno 25 blokadnih punktova, od čega dobar dio kod vojarni, kojima je 14. rujna isključena struja i voda. Već sutradan, 15. rujna, zrakoplovi JNA bombardiraju varaždinsko uzletište. Iz komande 32. korpusa JNA traže, uz prijetnje, prekid blokada vojarni, a nedugo nakon toga iz vojarne kod željezničkog kolodvora čuju se prvi pucnji.
Idućih nekoliko dana, zahvaljujući braniteljima, padaju vojarni objekti, od vojarni do spremišta oružja Banjščina i Nova Ves. Nakon pet ratnih dana, preostala je još vojarna “Kalnički partizani” pod zapovjedništvom pukovnika Berislava Popova i komanda 32. korpusa na čelu s generalom Vladimirom Trifunovićem.
Nažalost, nisu se mogle izbjeći štete i žrtve zbog kojih se kasnije sudi Trifunoviću, Popovu i ostalim zapovjednicima JNA. Upravo zbog minobacačkih napada na kuće i infrastrukturu te žrtava, ubrzo kreću pregovori o prekidu napada JNA na grad, odnosno deblokadi vojarni. Uime Kriznog štaba vodi ih Komisija za pregovore na čelu s Mirkom Ramušćakom.
U subotu, 21. rujna, bili su zadnji pregovori, nakon kojih je uslijedio ultimatum o napadu u 6 sati, koji je pročitan 22. rujna u 5 sati. Trifunović zove i traži razgovor. Unatoč protivljenju članova Kriznog štaba Općine Varaždin, njegov predsjednik Čedomil Cesarec ipak odlazi u komandu zajedno s Radimirom Čačićem, koji nije bio član štaba. U komandi su se tog nedjeljnog jutra vodili dugi razgovori oko toga kako će JNA još tog dana napustiti Varaždin. Budući da je temeljem sporazuma Tuđman - Kadijević u podne trebao stupiti na snagu dogovor o deblokada vojarni JNA, Trifunović je tim razgovorima zapravo samo kupovao vrijeme do tog trenutka. To je postalo potpuno jasno kad se tog nedjeljnog jutra uspio “uhvatiti” razgovor Trifunović - Rašeta (Peta vojna oblast Zagreb).
Tada je uslijedio ključan trenutak. Nakon što mu je predsjednik SO Varaždin Stjepan Adanić prenio poruku predsjednika dr. Franje Tuđman “pazite da vas ne prevare”, zamjenik predsjednika Kriznog štaba Milan Lacković zove Čačića u komandu te mu poručuje da prenese kako “predsjednik RH zahtjeva bezuvjetno napuštanje vojarne i Komande najkasnije u 11 sati ili slijedi otvaranje vatre”. Iako Tuđman to nije rekao, upravo zahvaljujući tome, Trifunović konačno popušta i pristaje na odlazak JNA iz Varaždina, svjestan da nema nikakvih izgleda u borbi jer su varaždinski branitelji bili iznimno dobro naoružani, naročito nakon pada vojnih skladišta.
Tako je JNA odlazi iz Varaždina bez naoružanja, čemu je veliki obol dao Krizni štab na čelu s Cesarcem, ali, unatoč tome, HDZ već idućeg mjeseca traži njegovu i smjenu cijelog Izvršnog vijeća, čiji je bio predsjednik.
-U ponašanju predsjednika i cijelog Izvršnog vijeća ima elemenata onog što bi moglo nazvati svojevrsnim neoboljševizmom, kratko je objasnio u listopadu 1991. Radimir Čavlović, tadašnji predsjednik HDZ-a Varaždin, tražeći smjenu Cesarca i njegovih suradnika.
