|
|
Jedna od gošći na nedavnom roštilju kojem sam prisustvovala bila je prekrasna tamnoputa crnka, skladno građena, vrlo poželjna. Baš kad sam se vratila s toaleta, za stolom se već vodio razgovor o tome kako ona dobro izgleda i postavljala su se pitanja o tome kako to da je – sama. Saznali smo i to da trenutno uživa u svojem miru nakon teške veze i šeće samo sa svojim ljubimcem.
No, mnogi (naročito žene) nisu mogli sakriti iznenađenje o tome kako je moguće da je tako lijepa cura sama. Inače, često slušam razgovore o toj temi i nije mi jasno zašto zapravo lijepa cura ne bi smjela biti sama. Odnosno, zašto bi cura takvog kalibra trebala obavezno nekog imati? Kao potvrdu nečeg? Da vrijedi? Da je zaista lijepa? Ili joj se samo traže “greške”? Ili su neki samo željeli potvrditi sami sebi kako su uspješni, iako nisu lijepi kao ona?
Nema samo lijepih cura koje su solo, ali zašto se o njima uvijek postavljaju pitanja? Zašto je tako čudno biti lijep, mlad i solo? Mislim da živimo u društvu u kojem je danas malo toga za pohvaliti i čuditi se, a kamoli stanju jedne zgodne mlade ženske. Uostalom, što ljudi dobivaju iz tih informacija zbog kojih tako žustro zapodijevaju razgovor čak uz nazočnost dotičnih? Što znaju o životu te žene, o njenom djetinjstvu, o njenom samopouzdanju, o tome kako ona želi živjeti, koji su joj planovi, snovi, u što vjeruje? Zašto ne prihvaća usputne sporedne likove u svojem životu kao glavne i ne glumi s njima sretnu zauzetu ženu? Neki se samoći lijepih cura čude do te mjere kao da s krasoticama nešto nije u redu, da su bolesne ili nešto slično. Vjerujte - nisu.
Nedavno sam gledala dobar film u kojem je otac svojoj kćeri, koja ni pred sam čin vjenčanja nije znala dal’ da se uda ili ne, rekao: Iz životnog iskustva znam da svaka žena ima ljubavni život kakvog želi. I ona je odmah znala odgovor na svoje pitanje. I ja se u potpunosti slažem s tom izjavom, jer je u suštini baš tako.
Da je vjerojatno naša ljepotica s početka priče udana za ne baš tako krasnog tipa mnogi bi govorili zašto tako lijepa cura ima tako neuglednog frajera, ili zašto još nemaju djece, ili... ne znam više kako to ide s dobronamjernim pitanjima. Također, nedavno sam i ja od čovjeka kojeg sam poznavala pola sata čula jednu sličnu - da se frajeri uglavnom boje ljepotica. To je možda česta pojava kao izgovor, ali ja ne vjerujem u te finte. Više mi je draža ona da je ljubav slijepa, he-he...
Uglavnom, poznajem puno jako zgodnih cura koje su same. I to već neko dulje vrijeme. Nakon par loših iskustava nemaju volje za dalje. Da stvar bude još gora po njih, tko zna iz kojeg razloga takvima mnogi izmišljaju svakojake čudne veze ili nesposobnost za održavanje veze. Pitam se samo kakva to sposobnost treba biti da se nekog zadrži? Odnosno, kako moraš biti naivan da želiš imati osobu kraj sebe koju moraš zadržavati?
Zanimljivo je kako nikad nisam čula komentare o tome kako ima brdo zgodnih frajera u gradu koji su sami i zašto su sami. A vjerujte, sve ih je više. U prilog priči ide i sve manji broj prilika za upoznavanje novih ljudi u ovom gradu. Mnogi muškarci tvrde mi kako su ljepotice solo jer su uglavnom izbirljive. Slažem se s činjenicom da im se možda ne žuri zaigrati na prvu ili drugu veću šansu u životu. Citirat ću poznatu psihologinju prof. dr. Mirjanu Krizmanić, koja je za jedan hrvatski portal izjavila kako su se njene najljepše studentice mahom udavale oko 35. godine ili najčešće nikada.
Sve što se mora dogoditi, dogodit će se. A ono što se neće, možda je i bolje da se ne dogodi. Najbolje stvari događaju se neplanirano. Ljepotice, nemojte se pokolebati pred čuđenjima okoline. Vjerujte, nije vrijedno. A dušebrižnicima: Nemojmo se više čuditi ničemu. Dajte ljudima da žive onako kako žive. Jer ljepotice, vjerujte, svojom samoćom zaista nikoga ne ugrožavaju. Sudeći prema osudi nekih, one su, iako ih je sve više - pomalo ugrožena vrsta.
|
|
|
|
|
|
Stranica 1 od 4 |
