|
Hrvatski obzor |
|
Milan Hećimović |
|
|
Dileme oko ulaska u Europsku uniju pokazuju da je Hrvatska prožeta apatijom. Više od polovice birača nije izašlo na referendum o pristupanju Europskoj uniji. Zbog čega? Izvan EU nalaze se države na samom europskom dnu.
Neke euroskeptične usporedbe sa Švicarskom ili Norveškom, koje nisu članice Europke unije, jednostavno su smiješne. Zaista, što je dovelo do te malodušnosti i sumnje? Zar smo pomireni sa činjenicom da je 20 posto građana Hrvatske izloženo riziku od siromaštva, a najveći preostali dio živi tek nešto malo bolje.
Pokopane mnoge iluzije
Odgovor na to pitanje leži u zbivanjima u proteklih dvadeset godina. U tom razdoblju pokopane su mnoge iluzije. Hrvatsku nezavisnost najveći dio građana dočekao je oduševljeno. Osamostaljenje doživjeli su kao početak stvaranja novog demokratskog i bogatog društva. Zaista, Hrvatska je za to imala sve preduvjete. Bila je industrijski srednje razvijena zemlja, s velikim turističkim i poljoprivrednim potencijalima. Ne treba zanemariti ni demokratske dosege ostvarene pred kraj socijalističkog razdoblja. Oni su omogućili miran prijelaz s jednopartijskog sustava u višestranačje.
Rat je doveo do velikih ljudskih i materijalnih žrtava. No, on nije bio uzrok katastrofalnog daljnjeg razvoja događaja na ekonomskom i demokratskom planu. Čimbenici koji su se domogli vlasti na sva usta propagirali su moralnu i duhovnu obnovu da bi istovremeno tu vlast iskoristili za svoje bogaćenje. Pri tome su pokazali začuđujuću beskrupuloznost. Preraspodjela narodnog bogatstva dovela je ne samo do stvaranja uskog bogatog sloja već i velikog broja onih koji jednostavno ne mogu spojiti kraj s krajem. Breme te pljačke vučemo i danas kroz armiju nezaposlenih i ogroman broj umirovljenika, čija primanja nisu dovoljna za pristojan život.
Raskorak između proklamiranja visokih vrijednosti i istovremene isključive brige za osobni probitak u manjoj ili većoj mjeri karakteristični su za naš dosadašnji ekonomski i društveni život. To se ne odnosi samo na sudionike u vlasti. Mnogo naših sportaša, na primjer, kojima su puna usta domoljublja, ne plaćaju porez Hrvatskoj koju toliko vole, već imaju prijavljen boravak u stranoj zemlji u kojoj su porezi manji.
Zbog svega toga, građani Hrvatske s nepovjerenjem dočekuju sve te priče o Europskoj uniji, svetinjama, obećanjima o boljem životu, otvaranju novih radnih mjesta i kažnjavanju pretvorbenog kriminala. Kriza koja već četvrtu godinu potresa Hrvatsku, dobar je primjer za to kako su se obmanjivali građani Hrvatske. U početku se kriza negirala, zatim su se za nju okrivljavale isključivo vanjske okolnosti, da bi se nakon toga svako malo najavljivao izlazak iz krize. A kriza traje i dalje i situacija je sve teža.
Treba vratiti povjerenje
Sadašnja vladajuća koalicija stoga s pravom naglašava da je vraćanje povjerenja jedna od najvažnijih političkih i društvenih zadaća. Opća društvena rezignacija svakako nije dobra podloga za pokretanje razvojnog ciklusa, za stvaranje novih ideja i pokretanje novih poslova. S gubitničkim stavom se ne može izaći iz krize. No, povjerenje građana se neće vratiti deklaracijama i izjavama, već konkretnim djelovanjem u praksi.
Zbog toga, postupak saborskog zastupnika, pripadnika vladajuće koalicije, koji je iskoristio zakonsku mogućnost da sebi osigura povlaštenu mirovinu nije samo stvar moralnog integriteta tog zastupnika. Običan čovjek s pravom može postaviti pitanje: “Koliko se može vjerovati toj koaliciji?” Već na prvom koraku, jedan od njenih članova, kada je morao birati između principa za koje se koalicija zalaže i svog osobnog interesa, odabrao je svoj interes. Na taj način sigurno se neće vratiti povjerenje građana Hrvatske.
Očito proces vraćanja povjerenja u društveni i politički sustav Hrvatske neće biti ni malo lagan. Vladajuća garnitura mora stoga dobro voditi računa o tome da se proklamacije i djela podudaraju. Hrvatski građani su već siti manipuliranja. Njima je potreban povratak nade. Ulazak u Europsku uniju može biti jedna od podloga za to.
|
|
|
|
|
|
Stranica 1 od 6 |
