Pozvani smo služiti, a ne biti služeni! (Mk 10, 35 - 45)

Napisao/la: -

Svjedoci smo kako nam evanđelist Marko u nekoliko posljednjih nedjelja opisuje Isusove napore i nastojanja da barem apsotolima približi smisao njegovog dolaska na svijet u vidu događaja spasenja ljudi od vlasti zla. Središte tog navještaja jesu muka i smrt na križu, ali vrhunac je uskrsnuće. Isus je posebno naglašavao i od učenika neprestano tražio nasljedovanje njegovog puta jer upravo to će pred svijetom biti znak prepoznavanja njegovih učenika. U liturgijskim čitanjima ove nedjelje želio je apostole i nas danas poučiti da se u životu oslobodimo od želje za čašću i vlašću nad drugima.

Prorok Izaija svoje je suvremenike hrabrio u babilonskom progonstvu neka izdrže nevolje, patnje i prezir te ostanu vjerni Bogu njihovih otaca. Bog ih nije napustio nego je uvijek  s njima i svemu daje smisao. Kad čovjek pati u opasnosti je prepustiti se osjećajima napuštenosti i beznađa, srce mu obuzima ogorčenost i razočaranje, a sve to dovodi do mržnje. Takav čovjek sâm ne vidi izlaz, potrebna mu je pomoć. Ukoliko nas patnja usmjerava k ljubavi i praštanju dajemo joj novi smisao te se u nama rađa nada u bolje sutra, duša nam je obuzeta smirenjem i svjetlošću. Život odjednom ima smisla jer konačni cilj nam je biti s Bogom.

Na Isusovu žalost ni apostoli nisu shvaćali ozbiljnost njegove situacije glede predstojećih događaja u Jeruzalemu. U isto vrijeme on navješćuje svoju muku i smrt, dok se oni međusobno prepiru tko će zauzeti važnije i časnije mjesto uz Isusa kralja. Sveto pismo objavljuje ga kao Slugu patnika u čijim je rukama spasenje čovječanstva. Svojim učenicima naglašava važnost odgovornosti u naviještanju Božje riječi i nasljedovanju njegovog načina života. Svojim primjerom opraštanja onima koji će ga predati vlastima i koji će ga pogubiti, želi reći da su poniznost, služenje potrebnima naše pomoći, nenasilje i poslušnost ispravna sredstva kojima se istinski može promijeniti čovjekovo srce i svijet. Zato naše praštanje kao žrtve nasilnika ne ostavlja mirnim. Ili u njegovom srcu pokreće obraćenje ili ga još dublje baca u bijedu i zloću.

Svojom poukom učenicima kako svoje prolazne želje za vremenitim stvarima trebaju zamijeniti mudrošću i potpunim povjerenjem u Boga, Isus im želi reći da je jedina ispravna molitva ona u kojoj čovjek svoje želje sjedinjuje s Božjom voljom. Ispravni molitelji i Kristovi nasljedovatelji su oni koji žive za ostvarenje kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji. Tako će ljudi živjeti kao braća u miru i ljubavi.

Pitajmo se koliko smo spremni odgovoriti na taj poziv, na život u poniznosti, ljubavi i brizi za dobro naših bližnjih, koliko smo spremni drugima dati prednost i priliku za život dostojan Božjeg djeteta.

Vladimir Cesar

kolumnist

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.