Oče, daj da budemo jedno s tobom! (Iv 17, 20-26)

| 27.5.2019. u 22:51h | Objavljeno u Promišljanje

Liturgijska čitanja ove nas nedjelje dublje uvode u otajstvo Kristova uzašašća k Ocu te prikazuje Crkvu kao narod Božji koji živi od jedinstva Oca, Sina i Duha Svetoga. Dar Duha Svetoga najvredniji je dar Uskrslog Krista zajednici vjernika - Crkvi. Taj Duh očigledno je djelovao u prvoj Crkvi po mučenicima koji su umirali za Krista. Prvi su kršćani sve podredili iščekivanju drugog dolaska Krista. U zbornoj još jače ispovjedamo vjeru da je Spasitelj ljudskog roda sada u slavi s Bogom i molimo da iskusimo njegovu prisutnost u Crkvi, jer je obećao biti s nama do svršetka svijeta.

Na završetku oproštajne večere s apostolima Isus velikosvećeničkom molitvom prije muke i smrti na križu moli Oca za njih da ostanu vjerni i nepokolebljivi na putu spasenja. Isus moli i za sve koji će na propovijed apostola, biskupa i svećenika povjerovati u njega kao Spasitelja. Svoj odnos povjerenja, predanja i pouzdanja prema Ocu želi prenijeti na apostole.

Radosna vijest spasenja svih ljudi obuzima svakog iskrenog tražitelja i molitelja te nam daruje život u zajedništvu s Bogom. Tu radost doživio je sveti Stjepan podnijevši mučeničku smrt. Bio je ispunjen Duhom Svetim te ga je jačao i prosvijetlio. Javno je svjedočio Isusovu proslavu kod Oca nebeskoga i nije ga plašila svjetina koja je tražila njegovu smrt. Po uzoru na Isusa s križa, Stjepan moli za svoje mučitelje i oprašta im zlo koje su mu nanijeli.

Duh Sveti i vidljiva Crkva, koja je Kristova zaručnica, zovu raspršene vjernike na euharistiju, kao najbitniji događaj u životu kršćanske zajednice, gdje je prisutan proslavljeni Krist. Tako Duh Kristov jača vjernike za nove životne borbe. Krist očekuje da vjernici budu njegovi svjedoci u teškim trenucima progona, ali im obećaje utjehu i nagradu u vječnosti. Moli da budu jedno kako bi svijet vjerovao u Boga. On dalje ističe da je učenicima predao slavu koju mu je dao Otac, a to su ljubav i zajedništvo. Taj odnos prenosi na Crkvu kao zajednicu vjernika koji imaju udio u jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga.

Ostajući povezan s Ocem, Isus moli da njegovi vjernici ostanu povezani jedni s drugima i tako pokazuju svijetu da Bog ljubi na poseban način one koji se odazivaju u Crkvu. Hrabri ih obećanjem poslanja Duha Svetoga koji će Crkvu čuvati i usmjeravati da ostane uz Isusa kao zajednica onih koje Bog ljubi.

Ustanovio je sakramente po kojima primamo Božju milost kako bismo mogli dostojni djece Božje pristupati zajedništvu s Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Svi smo na to pozvani. Isus nam je zaslužio spasenje, a od nas se očekuje suradnja, naš korak k izvoru spasenja. Koliko smo spremni za te korake?