Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin! (Lk 15, 1 - 3.11 - 32)

Napisao/la: -

Prošle nedjelje razmišljali smo o Bogu koji je uvijek s nama, koji je spreman na čovjekov dolazak. Gospodar vinograda, nakon razgovora s vinogradarom, neplodnoj smokvi daje uvijek novu priliku i čeka njezine plodove. Današnja liturgijska čitanja navješćuju nam Oca u najljepšim karakteristikama - strpljivost, pravednost i blagost obasuta milosrđem.

Isus je osjetio napetost, nezadovoljstvo i ljutnju  farizeja i pismoznanaca zbog njegovog druženja s grešnicima. Njima je takvo ponašanje bilo nespojivo i sablažnjivo s učiteljem vjere, a još manje s obećanim Mesijom. Isus nam svima poručuje da grešnike ne smijemo odbaciti nego ih prihvatiti, posvetiti im svoje vrijeme i po svojim sposobnostima tražiti način da im pomognemo. Tako ćemo mnoge vratiti na pravi put kad shvate da su nam vrijedni, da želimo biti s njima, da nam je stalo do njih.

Mlađi sin u evanđelju slika je onih koji misle da mogu sami uspjeti u životu, oslanjajući se na svoje sposobnosti i bogatstvo roditelja. Svjestan je svojih prava, ali zanemaruje činjenicu da se odrekao svoje obitelji. Ostaje sam u tuđini, u jadu i bijedi pada ispod dostojanstva čovjeka. Kad je shvatio da dalje ne može sâm, odlučio je vratiti se ocu i pod cijenu da mu bude sluga. Možemo samo nagađati koji su bili motivi njegove promjene. Nameće se pitanje je li učinio taj korak iz ljubavi ili iz očaja.

Otac se u trenutku kad ga je ugledao da u daljini dolazi nije pitao zašto se vratio ili kakve su mu namjere. Činjenica je da ga je otac čekao i nadao se njegovom povratku. Potrčao mu je u susret i prihvatio ga sav radostan zbog povratka, kao da se u međuvremenu ništa nije dogodilo. Očeva veličina je u njegovoj ponudi sinu da krene ispočetka, daje mu novu priliku.

Zanimljiv je i stariji sin koji je ostao s ocem premda je i njemu dao dio imanja koje mu je pripadalo. Možemo se pitati koje su bile njegove namjere? Možda je bio slabić i kukavica pa je ostao uz oca da ne treba brinuti o svojoj budućnosti, nadajući se da će ga jednog dana naslijediti? On je iz dana u dan vjerno obavljao svoje dužnosti. Po povratku mlađeg brata pokazao je svoje pravo lice, svoju bijedu i jad u duši. Nije se s ocem mogao radovati zbog bratova povratka jer je vidio samo njegove pogreške, nije pokazao nimalo suosjećanja s bratom. Odbacio ga je kao što su farizeji odbacili grešnike i Isusa.

Današnju parabolu možemo tumačiti i kao prikaz međusobnih odnosa u obitelji - roditelja prema djeci, braće i djece prema roditeljima. Samo roditelji ljube djecu bezuvjetno, bez obzira kakvo je dijete prema svojim sposobnostima i mogućnostima. Zato čovjek treba oca i majku u svakoj životnoj dobi. Roditeljskoj ljubavi čovjek se uvijek može vratiti jer ona je otvorena, ona strpljivo čeka.

Tako i za Boga govorimo da nas ljubi očinski. Svoju ljubav najjače pokazuje praštanjem i spašava nas od zla. Isus nam je objavio upravo takvog Boga koji nas ljubi i čeka, koji nas drži na životu, strepi nad nama, svakome od nas se nada da ćemo mu doći i ostati s njim. Ovim mislima obnovimo u sebi sliku o Bogu kao dobrom i milosrdnom Ocu. Iskorisitmo ove milosne trenutke na svoju duhovnu korist i krenimo Ocu u naručje.

Vladimir Cesar

kolumnist

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.