Kristovi smo prijatelji, a ne sluge!

Napisao/la: -

Ljubav o kojoj je Isus propovijedao i koju je živio nadilazi ljudska shvaćanja i često iznenađuje, ostvaruje neostvarivo, vraća izgubljeno, razveseljuje neutješne. Izvor i početak Kristove ljubavi je Otac nebeski.

On nam daje ljubav, ljubi prvi – bez rezerve i bez primisli. Svoju ljubav prema čovjeku svjedoči poslanjem svoga Sina među ljude. Isus ostaje u Očevoj ljubavi trajno povezan s Njim u molitvi i vršenju Njegove volje.

Isti je put i pred nama jer čuvanjem, vršenjem Očevih zapovijedi mi ostajemo u Isusovoj ljubavi – primamo je i dajemo drugima. Tako nas obuzimaju radost, zadovoljstvo i mir jer oni su plodovi Kristove ljubavi. Neustrašivi propovjednik Kristove uskrsne radosti, prvi među jednakima, svakako je bio apostol Petar.

Bog ga je pripremao za veliki iskorak u naučavanju – od njega će tražiti propovijedanje među poganima. Činjenica je da je rimski satnik Kornelije tražio Boga. Svojim životom po savjesti već je i prije krštenja živio životom vjernika.

Duboko je poštivao apostolsku službu, u poniznosti iskazujući Petru svoju naklonost. Petar pak potaknut Duhom Svetim nadilazi dotadašnju praksu propovijedanja samo Židovima. Shvatio je općenitost Isusovog spasenja i tu činjenicu radosno naviješta Korneliju i njegovim članovima obitelji.

Tako je dokinuo stvorene razlike među ljudima, uklonio je zapreke koje su ljude udaljavale. Nošen Kristovom ljubavlju, u otvorenosti srca, Petar primljenu ljubav nesebično daje drugima, širi je među sve ljude. Apostol Ivan čak osam puta spominje ri - ječ ljubav.

Njezin je početak u Bogu Stvoritelju. U svojoj ljubavi darovao nam je svojega Sina. Zadivljujuća je činjenica da nam to dobiveno bogatstvo radosti i sreće nije dano jer smo to zaslužili svojim djelima, nego nam je darovano iz neizmjerne ljubavi Očeve prema svakome od nas.

Bog prvi čini korake i ljubi nas, daje nam primjer i poticaje. Mi možemo uz - vratiti na tu Njegovu ljubav tako da ljubimo jedni druge. Nastavljajući misli prošle nedjelje koje nam govore da ostajemo povezani s Kristom u ljubavi, postaje- mo prijatelji, a ne sluge Kristove.

A tko ne bi svoje prijatelje želio dovesti Izvoru radosti? Uz poticaje i pozive po zapovijedima koje nam Bog daje kao smjernice i putokaz, a ne kao teret i obavezu, doživljavamo ljubav koja nas poziva na život za druge. Uzor nam je u Isusu koji nije imao granicu – ljubio nas je do kraja, život je dao za vjernost Ocu dokazujući ljubav prema čovjeku.

Ne prepušta nas slučaju, ne ostavlja nas same. Pitajmo se i mi danas je li vidljiva ta radost na našim licima, koju obnavljamo na liturgijskim slavljima, dajemo li tu ljubav, raste li u nama spoznaja da smo spašeni?

Vladimir Cesar

kolumnist

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Najnovije u rubrici "Promišljanje"

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.