Idi, vjera te tvoja spasila! (Mk 10, 46 - 52)

Napisao/la: -

Isus je s apostolima, stigavši u Jerihon, pri kraju hodočašća u Jeruzalem. Jerihon je stoljećima hodočasnicima bio omiljeno mjesto jer nakon njega više nije bilo prepreka na putu prema Jeruzalemu. Isus se na tom putu uistinu namučio uvjeravajući apostole u slijed događaja spasenja ljudi koji ga čekaju u Jeruzalemu. Muka, smrt i uskrsnuće njima su bili nekako strani, neprihvatljivi, a u njihovim glavama još je uvijek tinjala nada da će biti dionici zemaljskih časti i slave uz Isusa kralja.

U takvom ozračju iščekivanja pogleda na Sveti grad, na izlazu iz Jerihona nailaze na slijepog prosjaka Bartimeja koji će ih svojom vjerom posramiti. On nije imao ništa čime bi privlačio ljude oko sebe jer takvi su ljudi bili odbačeni od većine, živjeli su na rubu društva potpuno ovisni o pomoći drugih. Živio je od milostinje koju su mu ubacivali prolaznici. Njegov zdravstveni i socijalni status nisu ga obeshrabrili niti bacili u očaj.

Vjerojatno je, sjedeći danima uz put kojim su prolazili mnogi hodočasnici, čuo o Isusovim propovijedima i čudesnim ozdravljenjima. U mozaiku tih događaja i iskustava u njegovoj se nutrini rodila vjera u Isusa kao Božjeg pomazanika i poslanika, od proroka navješćivanog Spasitelja svih ljudi. Riskirao je i pred mnoštvom ispovijedio svoju vjeru. Njegovi su ga poznanici ušutkivali nadajući se da će Isus samo proći pored njega. No, on poziva Bartimeja pitajući ga što želi da mu učini.

Da je to pitanje postavio apostolima, znamo što bi mu vjerojatno odgovorili, ako se sjetimo evanđelja prošle nedjelje. No, Bartimej je tražio ozdravljenje, molio je Božje milosrđe. Na Isusov poziv bez puno razmišljanja odaziva se, ostavlja sve što je imao i sve oko sebe u želji da progleda, da može svijet gledati Kristovim pogledom. Pošao je za Isusom nasljedujući ga na njegovom putu.

Neka nam Bartimej iz današnjeg evanđelja bude poticaj na razmišljanje jesmo li  u svojoj nutrini, u svojem duhu slijepci. Svjesni smo svoje grešnosti i ograničenosti, svoje nedostojnosti Kristove prisutnosti. Bartimejeva upornost i neustrašivost poziva nas na put istinskog življenja vjere u Krista Spasitelja. Ne smijemo se zatvoriti u sebe, baviti se samo svojim problemima i ostati u strahu i očaju. Trebamo shvatiti da je Bog naš konačni cilj i smisao života, da je Krist onaj koji mijenja naš život, koji nas poziva i šalje u svijet da doprinosimo pomirenju ljudi međusobno i s Ocem nebeskim. Poziva nas na svjedočanstvo o čovjekovoj nadi u Božju ljubav prema svima, na prihvaćanje svakog čovjeka. Moramo svjedočiti da život ima smisla, da se isplati živjeti u prijateljevanju s Bogom slaveći sakramente. Tako ćemo ozdraviti u duhovnom smislu i progledati.

Jesmo li spremni "odbaciti svoj plašt" koji nas udaljava od Boga i odazvati se njegovom pozivu za nasljedovanjem? Jesmo li spremni Isusa javno priznati svojim Spasiteljem i Ozdraviteljem?

Vladimir Cesar

kolumnist

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.