Blago siromasima duhom! (Mt 5, 1-12a)

Napisao/la: -

Isus je u govoru na Gori propovijedao svojim učenicima jer je smatrao da su već shvatili smisao njegovog poslanja i tajnu objavljene ljubavi Boga prema čovjeku. Trebamo ga razumijevati kao sažetak Isusovog propovijedanja i javnog djelovanja, kao zaključak cijelog Evanđelja.

Ona su najvažniji savjeti za praktični život Isusovih učenika. Njih mogu razumijeti oni koji su se potpuno obratili, koji su vjerom u svom životu prihvatili načela Isusa Krista. To su oni koji su se nakon lutanja i životnih promašaja vratili u očinsku kuću, a oni sada imaju kušnje svakodnevnog života. Učitelj im daje hrabrost za drukčije življenje nego to svijet živi.

Svi oni koji u svom životu prihvate blaženstva svjedoci su kraljevstva Božjeg na zemlji, vjeruju u Božju pomoć i Božju prisutnost i oslanjaju se na njega. Gledano iz perspektive današnjeg čovjeka, blaženstva su nerazumljiva i neostvariva. Ljudska narav ne slaže s njima pa je zapravo nužno promijeniti čitavog čovjeka. Moderni čovjek se ne želi odricati za svoju duhovnu korist, a kamoli za korist bližnjega, brata ili sestre u nevolji i potrebi.

On gleda poslovne uspjehe, karijeru, vrednuje druge prema obrazovanju i stečenoj imovini. Blaženstva nas pozivaju na drukčije gledanje na životnu stvarnost. Isusov govor na Gori zapravo nas uči o tome kako biti sretan. Činjenica je da se bla- ženstva ne mogu provoditi nasilno, jer pozivaju na skromnost u srcu, na prihvaćanje sebe i drugih, na blagost, poniznost i pravednost.

Isus želi da budemo žalosni sa žalosnima, da donosimo pravdu, mir i milosrđe i bit ćemo sretni. Znamo da je Isusov dolazak među nas ljude bio usmjeren da čovjeka ponovno učini blaženim, sretnim te da ga kroz istinu i ljubav preporodi na novi život. Ljudska umišljenost i hvalisavost, sebičnost, nepravda, laži, prijevare, netrpeljivost trebaju nam postati strani pojmovi.

Siromasi duhom su ponizni, pred Bogom prignuti vjernici koji su u Isusu vidjeli da se u svemu oslanja na Boga i njih zove da ga nasljeduju. Takvi jednostavni i ponizni pred Bogom u molitvi i prošnji svjesni su da Božje kraljevstvo mogu dobiti samo kao njegov dar. Stoga nas i Pavao poučava da s Bogom po krštenju sklapamo trajno prijateljstvo po njegovu milosnom daru, a ne po vlastitim zaslugama.

Vjerujemo li mi da su blaženstva ostvariva u našem životu, ili mislimo da su dobra za druge a ne za nas? Jesmo li spremni provoditi ih u našem svagdanjem životu? Što prije si odgovorimo i prihvatimo tu činjenicu, to će prije započeti naša istinska sreća i mir u srcu - naše toliko željeno i traženo blaženstvo.

Vladimir Cesar

kolumnist

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.