Jesu li stvarno "nestali" milijuni uzeti za bale ili je nekome nešto krupno promaknulo?

vv | 7.2.2019. u 15:01h | Objavljeno u Aktualno

Gdje je završio naš novac i hoće li ikad biti vraćen, zapitao se varaždinski županijski vijećnik Marijan Dominko (ŽZ), nakon što je uoči nedavnog, drugog prosvjeda na Korzu, ukazao na višegodišnja izdvajanja građana, odnosno domaćinstava za prikupljanje i baliranje otpada u Brezju, koja su prema njegovom izračunu od 2005. do 2013. došla do barem 46,5 milijuna kuna. No, nije na tome stao, već je dao i odgovor. I to kakav! Naime, ocijenio je da se ne radi o „pljački, već organiziranom kriminalu“, za koji „nikad nitko nije kazneno odgovarao“, a „mozgovi svih tih operacija opet imaju istog gradonačelnika na mjestu s kojeg se vodi grad“...

Koliko su utemeljene ove tvrdnje i oštre prozivke "nestalih" milijuna? Malo ili, bolje reći, nimalo, sudeći prema podacima o prihodima i rashodima iz Varkoma, koji je od 1. travnja 2005. do 31. srpnja 2013. godine prikupljao komunalni otpada građana i gospodarstva te gaprivremeno skladištio, odnosno balirao u Brezju , i to zato što nakon zatvaranja deponije u Knegincu 2005. nije pronađena nova lokacija za odlaganje otpada niti unutar niti izvan Varaždinske županije.

Za usluge zbrinjavanja otpada građani su, sudeći prema računu iz 2012.,  plaćali tri stavke, odnosno sastavnice cijene: sakupljanje i odvoz otpada, zatim obrada, baliranje i privremeno skladištenje te dio cijene za uslugu (konačnog) zbrinjavanja.

-Prva sastavnica cijene je bila vezana za proces sakupljanje otpada za koju se plaćao fiksna cijena, koja je npr. za privatnu kuću iznosila 28,50 HRK + PDV. Druga sastavnica cijene je bila vezana za proces obrade, baliranja i privremenog skladištenje baliranog otpada, koja se obračunavala po članu domaćinstva, a čija je kalkulacija bila bazirana na količini predanog otpada podijeljenog sa ukupnim brojem korisnika. Kalkulativna cijena druge sastavnice je iznosila oko 350 HRK/toni predanog otpada, a tehnološki proces druge sastavnice se sastojao od toga da se prikupljeni otpad dovozio u sortirnicu (Mali Prelogi) te je nakon sortiranja vožen u Brezje gdje je bio mali pogon (šator) u kojem se dodatno usitnjavao u „shrederu“ te zatim izdvajao metal. To govori da je postojala djelomična mehanička obrada na čijem je kraju slijedilo zamatanje u foliju te odlaganje bala. Ukupni iznos naplaćenog novca za stavku „obrada, baliranje i skladištenje otpada“ iskorišten je za troškove plaća, materijala, energije te ostale troškove vezane za operativni proces baliranja i skladištenja bala. Tako je u periodu od 101 mjeseci za obrađenih stotinjak tisuća tona utrošeno 35 milijuna kuna., veli dr. Željko Bunić, direktor Varkoma, koji naglašava  da je tvrtka obveznik izrade revizije poslovnih knjiga, koja se od 2005. provodi po međunarodnim računovodstvenim standardima, a obveznik je i državne revizije s obzirom na vlasničku strukturu, no  niti komercijalna, niti državna revizija, nisu dale negativno mišljenje na poslovanje pa tako niti na način poslovanja te definiranja cijene usluga zbrinjavanja otpada.

Treća sastavnica cijene zbrinjavanja otpada, kako dodaje, odnosila se na troškove za izgradnju platoa za baliranje te neko buduće konačno zbrinjavanje otpada baliranog otpada.

-Odluku o iznosu cijene za tu namjenu je donosilo Gradsko poglavarstvo (2006. godine) te je tom odlukom utvrđeno da se za tu namjenu plaća 121,10 HRK/toni prikupljenog i naplaćenog otpada, veli Bunić, napominjući da se takva cijena utvrdila s obzirom na ponudu, odnosno ugovor koji je nudilo odlagalište Piškornica.

Na temelju te treće stavke, Varkom je od 1. travnja 2005. do 31. srpnja 2013. fakturiralo, a do 31. prosinca 2013. i  naplatilo 11,5 milijuna kuna, od čega na korisnike iz Varaždina otpada 9.167.023,62 kuna, a okolnih općina 2.328.182,06 kuna.

- Od navedenog iznosa utrošeno je 8.186.411,15 kuna, od čega je  za izgradnju platoa u Brezju 2005. i 2006. otišlo oko 700.000 kuna, a za plato na Motičnjaku 2006. godine oko dva milijuna kuna. Nadalje, odlukama Gradskog poglavarstva iz 2009. i 2010. godine Varkom je oko 4,2 milijuna dostavio tvrtki T7 VIS, kao avans temeljem ugovora o interventnom zbrinjavanju otpada iz 2008. godine, ukazuje Bunić, dodajući da je općinama na njihov zahtjev dostavljeno oko 1,2 milijuna kuna, na što su imale pravo jer je taj novac prikupljan u njihovo ime.

Preostao je neutrošeni iznos od 3.308.794.53 kuna.

-Neutrošeni iznos od 3.308.794,53 kuna je, sukladno Planu podjele, 31. prosinca 2013. pripao Čistoći, kojoj je u 2014. godini i isplaćen, a  ona, prema nama dostupnim informacijama, još uvijek na računu ima sredstva od Grada Varaždina, dok je općinama (Sveti Ilija, Trnovec, Vinica, Petrijanec) iznos isplaćen. No za punu informaciju valja pitati direktora Čistoće, veli Bunić te napominje da Varkom na svojim računima, odnosno na svojim računskim kontima, više nema obveze za sanaciju varaždinskih bala, iako je službeno, još uvijek posjednik bala.

Zbroje li se sva sredstva koja su prikupljena i utrošena, odnosno podijeljena po sve tri stavke računa za zbrinjavanje otpada u razdoblju od 2005. do 2013 godine, dolazi se do iznosa od 46,5 milijuna kuna. Dakle, Živi zid i Varkom ne razlikuju se po pitanju prihoda od zbrinjavanja, ali živozidaši su „zaboravili“ na to da je zbog baliranja bilo i troškova od 2005-2013, i to velikih, točnije spomenutih 35 milijuna kuna. Je li potonje bilo opravdano ili ne, odnosno pametno ili ne, posebno je pitanje, ali taj novac nije tek tako „nestao“.

-Meni je jasan interes javnosti za problematiku baliranog otpada, no moram još jednom naglasiti da su bivše uprave, kao i današnja uprava, ne samo pod lupom javnosti, nego da imaju svoja kontrolna tijela, odnosno nadzorni odbor i skupštinu, a poduzeće je i obveznik provođenja revizije po najstrožim međunarodnim standardima, kao i  kontrole Državne revizije. Koliko je meni poznato, niti financijska komercijalna revizija niti državna revizija ne smatraju spornim poslovanje Varkoma u dijelu cijene obrade, baliranja i skladištenja otpad te prikupljenog novca za buduće zbrinjavanje otpada, zaključuje Bunić.