Medicinska škola Varaždin u četvrtak 22. ožujka je već treći put bila domaćin državnog natjecanja Schola Medica. Prvi put bilo je namijenjeno medicinskim sestrama, drugi put farmaceutima i treći put natjecali su se fizioterapeuti i laboranti, no često su domaćini i drugim manifestacijama. Osim toga, od ožujka različitim aktivnostima u školi i izvan nje obilježavaju 60. obljetnicu rada, koja će vrhunac doživjeti svečanom sjednicom u svibnju.
U Hrvatskoj ima 26 srednjih medicinskih škola i izmjenjuju se u domaćinstvima natjecanja. S jedne strane riječ je o odmjeravanju znanja iz struke, ali i na razini ostalih vještina. Na jednom mjestu susreću se najbolji učenici iz svih zdravstvenih škola RH, a onda se između njih iskristaliziraju najbolji.
Sudjelovanjem u natjecanju učenici doživljavaju i druge blagodati, na primjer, putuju, upoznaju druge krajeve, osnažuju svoje socijalne mreže, a neka sveučilišta već su uvela praksu ili razmišljaju da učenici koji osvoje prvo, drugo i treće mjesto dobiju dodatne bodove pri upisu na studij, objasnila nam je u razgovoru Mirjana Grabar Kruljac, ravnateljica Medicinske škole.
Priprema za život
– I jedno i drugo natjecanje sastoje se od dva dijela: teorijskog i praktičnog. Nakon pisanog dijela učenici idu na radilišta, gdje ih čekaju pripremljeni zadaci i Državno povjerenstvo. Nakon toga boduju se obje kategorije i natjecatelji se rangiraju na ljestvici. U praktičnom dijelu, kod fizioterapeuta, učenici su modeli, a laborante čekaju gotovi preparati, izrađeni u laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije i biokemijskom laboratoriju OB Varaždin, a zatim analiza urina, krvi i ostalih uzoraka. Bave se stvarnim situacijama, kakve će ih čekati na njihovu poslu – objasnila je.
Djeca su danas pod prevelikim pritiscima, svi moraju biti najbolji, savršeni u svemu, ali život i većina ljudi zapravo su prosječni.
Uloga nastavnika je upoznati učenika, sagledavati ga cjelovito kao osobu, podupirati ga, jer to su snažni mehanizmi koji utječu na razvoj osobnosti i samopouzdanja. Zanimalo nas je što učenike motivira da upišu Medicinsku školu, gledaju li na televiziji fizioterapeute na sportskim natjecanjima koji su važni gotovo kao i igrači ili ipak to čine iz nekih drugih razloga.
– Iskustvo mi govori da se djeca za Medicinsku školu opredjeljuju iz dubljih unutarnjih razloga. Svako zanimanje u medicini je zahtjevno u psihološkom i fizičkom smislu. Radi se subotom, nedjeljom i svetkom. Susreću se s ozbiljnim i manje lijepim stvarima u životu; bolestima, smrću ili bolestima male djece i mladih kod kojih ne očekuješ da budu bolesni. Mora postojati struktura osobnosti koja je empatična, a istovremeno vrlo stručno i profesionalno pomaže ljudima. Intrinzična motivacija, empatija, razumijevanje ljudi, sve je to važno pri izboru Medicinske škole – objasnila je.
Vrlo često interes za školu bude obiteljski određen. Ima primjera da je školu pohađalo nekoliko generacija iste obitelji, na primjer, baka, mama i sin. Djeca koja žive u tom okruženju vide roditelje gdje rade, kako rade pa i sami požele postati medicinari, dodaje Mirjana Grabar Kruljac.
– U medicini dobri djelatnici, osim što su kompetentni i imaju stručna znanja, moraju biti kompletne i vrlo sazdane, samopouzdane osobe. To su karakteristike koje primjećujemo, vidimo i godinama pratimo. Ako se te komponente lijepo slože, velike su mogućnosti da će djeca biti uspješna u svome poslu i obično jesu – kazala je.
Zdravstvena gimnazija
Režim rada u školi, kućni red usuglašen s potrebama medicine i njenih deontološko-etičkih principa kod učenika generira strpljivost, marljivost, upornost i radišnost. Kada dođu u život, već im je puno jednostavnije i lakše. Dolaskom na studij, imaju već koncept što i kako. Djeca koja nemaju na taj način koncipirano srednjoškolsko obrazovanje tek uče raspolagati vremenom, ali bitni su i drugi aspekti.
– Duhovni aspekt je također prisutan. Kad je čovjek bolestan, pogotovo kad je riječ o mlađoj osobi, što nije nešto što se očekuje, tada obitelji oboljelog treba snažna podrška, u smislu medicinskih činjenica, da joj se objasni o čemu je riječ, ali i duhovna – rekla je.
Škola je već započela s obilježavanjem 60. obljetnice rada gostovanjem vrhunskih znanstvenika i sportaša poput Ivice Puljka i Ivice Kostelića. U naredno vrijeme učenici će imati prilike razgovarati s našim bivšim učenicima, a danas vrhunskih stručnjacima u svom području; liječnicama, veterinarima, logopedima, medicinskim sestrama, fizioterapeutima, magistrima farmacije, sveučilišnim profesorima.
Učenici će sa svojim nastavnicima demonstrirati vještine i znanja lokalnoj zajednici kroz različite oblike preventivnih akcija za građanstvo, 10. svibnja bit će svečana sjednica u HNK Varaždin, a 12. svibnja na Međunarodni dan sestrinstva zaokružiti svečanost na školskom dvorištu tradicionalnim opraštanjem maturanata. To je vrlo lijep običaj koji seže u 1958. godinu, kada je škola započela s radom u prostorijama Prve gimnazije, nakon čega su se 1961. preselili kod časnih sestara u Uršulinskoj ulici, gdje su ostali do školske godine 2005./2006., kada u zimi, u drugom polugodištu, počinje nastava u novoj zgradi u Ulici Vinka Međerala.
– Od mogućih devet, tada smo imali pet usmjerenja. Otada smo, u skladu s potrebama, otvarali nova zanimanja. Na primjer, dentalne asistente, koji su novo zanimanje u Europi. Zatim smo kreirali uvjete za otvaranje dentalnih tehničara, zatim primalje asistentice. Najnovija nam je zdravstvena gimnazija. To je dobar spoj struke i obrazovnih predmeta za učenike koji već znaju da će studirati nešto iz prirodoslovlja. Ove godine ćemo upisati treću generaciju. U trećem razredu učenici zdravstvene gimnazije odlučuju se za jedan od šest izbornih modula, ovisno o tome žele li studirati farmaciju, medicinu, dentalnu medicinu, fizioterapiju, sestrinstvo ili zdravstveno-laboratorijsku dijagnostiku – objasnila je.
To učenicima daje veliku prednost jer idu na vježbe na trećoj godini, sreću se sa strukom i znaju što ih čeka te stječu vrlo važna inicijalna znanja i vještine buduće profesije. Svake godine Medicinska škola nudi jedan razred zdravstvene gimnazije za 24 učenika.
Empatija i kultura
– U našoj školi uvijek se traži mjesto više. Kad počnu upisi, u dva sata škola je popunjena. Upisujemo po pet razreda u generaciji, ali prema interesu, mogli bismo upisati njih šest. Škola se neprestano programski razvija i radi na kvaliteti učenja i poučavanja – kazala je.
Ravnateljica naglašava da njihov moto i misija „Non scholae sed vitae discimus“ nije izabrana slučajno, nego da bi učenici i roditelji znali prema čemu idu, što im je cilj te uz stjecanje stručnih znanja i vještina radili na razvoju finim socijalnim vještinama – empatiji, kulturi ponašanja, komunikacije, odijevanja – sve su to aspekti koji formiraju osobu.
Škola ima potrebu i za poboljšanjem infrastrukture.
– Do pune opremljenosti nedostaje nam dvorana i još nekoliko učionica, kabineta i knjižnica. Već nekoliko godina imamo građevinsku dozvolu i projekte. Nadam se da će se stvoriti uvjeti da zaokružimo taj dio priče. Inače, nalazimo se na idealnom mjestu, bolnica je petsto metara od nas, školu okružuje prekrasan park i hortikulturno uređeno dvorište, koje naši vrijedni djelatnici i učenici sami održavaju. Mir, kao da nismo u gradu – zaključuje ravnateljica.
