Damir Rabuzin o svom ocu: “Nisam ga se usudio ništa pitati kad je radio akvarel”

Napisao/la: -

Otvorenjem izložbe „Nepoznate slike Ivana Rabuzina“ započeli su 4. Rabuzinovi dani u Novom Marofu koji traju do 18. travnja. O tome koliko je ovaj umjetnik poznat dokazuju njegovi radovi koji se nalaze danas po brojnim galerijama diljem svijeta, ali o tome kakav je bio otac, suprug i prijatelj više je rekao njegov sin Damir Rabuzin (65) s kojim smo popričali uoči otvorenja.

- Ljudi su ga voljeli, bio je aktivan u lokalnoj zajednici, pobrinuo se da mještani dobe telefon i plin, društveni dom kao centar zbivanja u selu. Bio je aktivan i u Saboru. Jako je široko gledao. I gledao je unaprijed. Imamo je svoje vizije i ne kažem to samo zato što mi je bio otac. Imali smo lijepo djetinjstvo iako nije imao previše vremena za mene i sestru. Ne mogu reći da se s nama igrao ili nam izrađivao igračke od drva budući da je bio stolar, ali brinuo se za nas i majku - kaže Damir Rabuzin.

Dodaje da ga život nije mazio i zato je bio takva osoba kakva je bio. Rođen je u siromašnoj i mnogobrojnoj obitelji i kao dijete je otišao u Zagreb da bi postao šegrt. Polako je “gurao od nule”, bilo mu je teško i puno puta nije imao za prijevoz doma pa je u svojoj čežnji za rodnim krajem počeo slikati.

Na pitanje kako to da nije naslijedio “umjetničku crtu” od oca, sugovornik Damir kaže da je probao, ali nije mu išlo.
- Probao sam se likovno izražavati kao osnovnoškolac, ali kad spoznaš da ti je crtanje naporno to je znak da to nije to. Moj je otac uživao crtajući, a kod mene to nije bio slučaj - ističe.

U vrijeme profesionalnog rada, prisjeća se sugovornik, puno puta mu je otac znao reći da slika samu sebe slika, a to je značilo da se u procesu slikanja slika nadograđuje.

- Bilo je dana kada je otac započeo s jednom slikom, ali bi ju zbog nedostatka inspiracije ostavio. Nedovršenu bi sliku stavio na pod i okrenuo zidu te započeo nešto drugo slikati. Očito nije imamo jasnu viziju kako bi slika trebala izgledati i znao je reći da je izgubio volju za njom i onda ju za par mjeseci opet uzeo i dovršio.

Neke su slike ostale i nedovršene kao što je slika unuka. Drugačija je situacija bila s akvarelom. Kada sam ga vidio da radi akvarel nisam ga usudio ništa ni pitati, samo sam izašao iz prostorije - prisjeća se sugovornik, dodajući da je bolje bilo ne ometati ga jer je za akvarel potrebna brzina i jasna vizija.

    Cijeli razgovor pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...

 

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.