Slavi se Jurjevo: grančicama kupine i lijeske protiv zlih sila, tuče i mraza u poljima

Slavi se Jurjevo: grančicama kupine i lijeske protiv zlih sila, tuče i mraza u poljima Foto: ilustracija

Danas je Jurjevo, blagdan svetog Jurja. Prema starim običajima, na Jurjevo proljeetnim raslinjem kitilo stoku i ukrašavalo dvorišta i domove. Grančice kupine ili divlje ruže trebale su pružiti zaštitu od zlih sila, dok su grančice lijeske, drijenka, graba i bukve predstavljale vitalnu snagu proljeća odnosno obnovu i buđenje prirode.

Ovim se grančicama izvodio i poseban blagoslov polja dan uoči Jurjeva na području Grada Novog Marofa. Od grančica se oblikovao pušlek koji se odnosio na polja zasijana pšenicom te zaticao u sredini njive uz prigodne riječi blagoslova: Bog te prekriži i blagoslovi i štiti od tuče i mraza! Grančice lijeske u pušleku su trebale biti najveće jer se vjerovalo da vlati pšenice biti onoliko duge koliko su duge grančice lijeske. Ponekad se grančicama lijeske oblikovalo križ.

Naši preci rado su pamtili i kazivali legende o sv. Jurju ističući njegovu hrabrost, ali i ljubav prema konjima i ostalim domaćim životinjama koje je narod poistovjećivao s blagom. U daljoj prošlosti na Jurjevo se obavljao i blagoslov konja.

Donosimo legendu o sv. Jurju zapisanu prema kazivanju Ane Stepančec iz Madžareva kod Novog Marofa.

Sveti Juraj je bil vojnik. Imel je lepoga beloga konja na kojem je stalno jahal. I lepo se o konju brinul. Pelal ga je na pašu i grivu mu česal. On je bil jako hrabri i ničega se nije bojal. Znal je da mu dragi Bogek bu uvek na pomoči. Jenput je sveti Juraj došel vu jenu zemlju gde su se si jako plakali. Zmaj im je bil pobral se puce i otpelal v svoju kolu koja je bila spodi zemle i imela je sedam katof. I svetom Jurju je bilo žal puc pa je otišel v kulu spodi zemle i zmaju tam ocekel glavu. I tak je se puce pustil dimo. A med tim pucama je bila i kraljeva kćer. Svetomu Jurju se treba moliti da nam bu sa živina dobra i zdrava i da nam mraz ne pomrzne mladu šenicu i grozdje.

Jurjevski običaji opisani su i u pjesmi pod nazivom Jurjevska rosa (Tibor Martan).

Jurjevska rosa

Blede je zvezde črlena zorja
stirala v svetli raj
i jurjevsku, svetu rosu žejne zemli
nakanila dati.
Detelja domača je za rana
zdigla svoje cvetoče glave k nebiču,
i za lada se štela
te nebeske slasti nažiti.
Šari je kokot zakričal na šibnatomu plotu,
a kukuvača zajafkala v gori
med bukovemi voja.
Prebudil se i puk verni
da odiči viteza i sveca.
Z postelje se zvlekla i babica stoletna
pa sred dvorišča stala vuzivati ime sveca
pa presi i presi
da kačeca mino njezina grunta
v sveta vputi.
Žveglice so dečošinci z sobu
na prvu pašu zeli
i blago z venci fest nakitili.
Dekle so rožice v svetu knjigu stisle
da so spred jentara
na čast sveca
pri rane meše poklekle.
A meni je v detelju zajti, z bosemi nogami
i obraze v jurjevske rose vmiti.
Potlam mi je još rosu v pergrišče pobrati
onak kak mati z poda kraljuže restepene,
i na bregu najti jurjevskog kresa
kaj stiha dogara.
A onda gda se na me kakova žerafka
z pepela vun ogleda,
rosu mi je na nju stepsti
da se restopi
onak slatko,
i da mam v zraka vujde,
baš kak i svetstvo
za Vuzem v cerkvi,
i se moje molitve svetomu Jurju
z sobu
nad oblake zdigne.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.