Pripreme za Uskrs na području općine Visoko započinjale su građenjem vuzmice, uskrsnog krijesa.
Vuzmica se gradila na brežuljku kako bi tijekom gorenja bila što dalje vidljiva. Građena je oko debljeg i nekoliko metra dugačkog kola, zabijenog u zemlju, od rožđa, granja voćaka, kukuruzovine i borovnice. Vuzmicu su gradili seoski mladići i djeca.
Uz pripremu vuzmice u danima pred Uskrs trebalo je obaviti i kupovinu nove odjeće koja će se nositi na uskrsnoj procesiji. U kupovinu se išlo na sajam u Trgovišće kod Hraščine u petak pred blagdan Cvijetnice. Ovaj petak bio je poznat pod nazivom žalosni petak. Na Cvjetnu nedjelju u crkvi se blagoslivljalo grančice drijenka koje su se po povratku iz crkve zaticale za krovne grede kako bi štitile kuću od udara groma.
Prvih dana Velikog tjedna obavljalo se poljoprivredne poslove. Rad na zemlji je prestao u podne na Veliki četvrtak. Tijekom mise večernjice na Veliki četvrtak vezala bi se užad zvona te ona više ne bi zvonila sve do predvečerja Velike subote. Umjesto zvona, tih dana se koristila drvena naprava, škrebetaljka, koja je prilikom okretanja proizvodila, škrebetala, zvukove.
Na Veliki petak žene su za odlazak u crkvu odijevale žalosnu nošnju: spamuknu rubaču, crni fortun glotenjak, surku, rubac končenjak ili deblju peču. Božji grob u crkvi čuvali su vatrogasci u svečanoj odori.
Veliki petak i Velika subota bili su strogo posni dani. U subotu je započinjala priprema hrane za Uskrs. Domaćice su kuhale mrzletinu i šunku, pekle gibanice, klale perad i kuhale i bojale jaja u pisance. Pisance su ukrašavale starije žene uz pomoć lišća peršina, voska ili tehnikom struganja. Na Veliku subotu ujutro održavao se blagoslov ognja na kojem se zapalilo gubu te se tako sveti oganj donijelo kući i stavilo u peć. Istog dana prije mise večernjice održavala se svečana procesija na koju se uz barjake, baldahin, nebo, Presveti Sakrament nosilo i Vuzmeka, kipić uskrslog Isusa. Djevojke su za ovu prigodu odijevale svečanu narodnu nošnju ili nešto od nove odjeće kupljene na žalosni petak.
Rano ujutro na Uskrs odlazilo se paliti vuzmice. Dok je mladež uz vuzmicu pjevala, pila i priređivala skroman obrok zvan vuzmek, djeca su preskakivala preko zapaljene vatre. Za vuzmek su priređivana pečena jaja na masti u koja se ponekad dodavalo i malo mesa.
Na jutarnjoj uskrsnoj misi bio je blagoslov jela. Za blagoslov su domaćice priredile i u košari u crkvu donijele: suhi buncek, komad šunke, jaja i pogaču zvanu vrtanj ili maslenjača. Nakon mise crkvom je išao šikuter s košarom te prikupljao hranu kojom će se iza Uskrsa počastiti težaci u župnikovom vinogradu, goricama. Svi članovi obitelji trebali su blagovati posvećeno jelo, a mrvice i ostatke tog jela trebalo je spaliti u peći. Mlađe žene, snahe, odnosile bi na misu poldanicu pisanice svezane u rupčiću te ih nakon mise darivale svojim krsnim zetićima.
Usmena predaja pamti i Ivana Plantića zvanog Vrban koji je na pijacu znao svirati i pjevati o Uskrsu u šlatvu sljedeću pjesmu:
"Pisan Vuzem došel je,/drevce zeleni, drevce zeleni./Naš se Jezuš z groba stal je,/ to nas veseli, to nas veseli./Tam pri one stare kleti,/vuzmenjka gori, vuzmenjka gori./Nju mi kure mladi dečki,/si su veseli, si su veseli./Hajdmo deklice i snešice,/daruvati mi, daruvati mi./S lepim pisanemi jajci,/to ih veseli, to ih veseli."
Visočki Vuzem bio bi pust bez prkusa, sitnih domaćih kolača. Domaćice su za Vuzem znale priređivati fanjke i kuhance.
