Bogati fašnički običaji Madžareva i okolice: Od maski i krafni do zaštite od zlih sila

Napisao/la: Tibor Martan -
Bogati fašnički običaji Madžareva i okolice: Od maski i krafni do zaštite od zlih sila Foto: ilustracija / VV arhiva, TZ grada Ivanca

Najpoznatija danas očuvana fašnička tradicija koju baštinimo od predaka je maskiranje. I u daljoj prošlosti Fašenk je bio obilježen ophodima maskiranih skupina, mačkara, u kojima su najčešće sudjelovala djeca i mladež.

Lafre, maske koje su ophodnici nosili, bile su kućne izrade. Najčešće se radilo o staroj izvrnutoj odjeći ili dijelovima narodne nošnje, sponjicama te krpama s rupama kojima su prekrivali lice. Djevojčice bi se prerušavale u dječake, a dječaci u djevojčice. Uz prikaz svadbene povorke i mladenaca u ophodima su, prema kazivanju Ane Stepančec iz Madžareva, česti likovi bili anđeo i vrag.

Ophodnike se darivalo jajima i novcem. Pred kućama ophodnici su običavali pjevati: "Plesala bi kozica koja ima roge, a kak ne bi deklica koja ima vitke noge...". Prema kazivanju Katarine Martan, ova se pjesma najviše izvodila u zaseocima oko kaštela Grebengrada, u Gradinovcu te Kamenoj Gorici.

Za fašnički ručak bilo je kuhano kiselo zelje sa suhim svinjskim bedrama ili lalofkama. Na svinjskoj masti pržilo se dizano, slatko, kvasno tijesto rezano čašom. Prženi kolač posipavao se krupnim šećerom i nazivao se kraflinima. Terezija Kerep iz Kamene Gorice napominje kako se uz naziv kraflini za fašnički kolač rabio i naziv varanci. Slava Pupek, također iz Kamene Gorice, spominje kako se za fašnički obed mogla pripremiti i pečena kokoš. Kokoš je morala biti crna i zaklana upravo na Fašenk. Pečenu kokoš bi obično blagovale djevojke stasale za udaju. Nakon ručka djevojke bi, svaka po jednu, kost kokoši složile na hrpu, a zatim bi pozvale psa te promatrale koju će kost prvu uzeti iz hrpe. Vjerovalo se da će se iz obitelji prva udati ona djevojka čiju je kost pas prvu uzeo iz hrpe.

Fašenk je obilovao i brojnim postupcima koji su trebali osigurati rodnost usjeva i zaštititi zdravlje peradi i stoke. Prema Tereziji Kerep, na Fašenk se trebalo obrezati vinograd i prirediti sjeme za sjetvu. Sjeme kukuruza pripremljeno na Fašenk neće izjesti miševi, a ni urod kasnije neće uništiti tuča. Milka Mešnjak iz Podruta spominje običaj sprobavanja semena kuruze na Fašenk. U male posudice trebalo se posaditi kukuruz ujutro, u podne i navečer. Narednih dana pomno se pratio rast kukuruza u posudicama. Po izgledu tj. veličini mladih stabljika određivao se dan sjetve. Ako je izgledom bila najljepša i najveća kuruza zasijana na Fašenk ujutro, sjetva je trebala biti oko blagdana Svetog Jurja - Jurjeva (23. 4.), ako je to bila kuruza zasijana u podne sjetva bi trebala biti za blagdan Svetog Izidora (15. 5.), ako je to pak bila kuruza zasijana navečer, sjetva bi trebala biti na blagdan Svete Helene – Jelenje (22. 5.). Ana Stepančec spominje kako se za fašničku sjetvu kukuruza koristilo sjeme kuruze čikvatinke, a moglo se sijati i grah.

Rano ujutro na Fašenk, prije izlaska sunca, iz domaće konopljine preje, prema kazivanju Terezije Kerep, plela se dretica i izrađivali svitnjaki. Dretica ili vože se vezala kravama oko rogova kako bi bile zdrave, a na Jurjevo njome se oko rogova stoke pričvrstilo vijenac načinjen od zelenila i proljetnog cvijeća. Svitnjakima se vezivalo muške gače. Terezija Kerep navodi kako je svitnjak izrađen na Fašenk mogao obraniti čovjeka od zlih sila te spominje događaj koji se zbio njezinom pradjedu Jakovu Čičku. Vraćajući se kasno navečer kući sa sajma, naišao je na zid posred puta te nije mogao dalje. Zatim je uzeo svitnjak i njime tri puta udario taj zid te je ovaj nestao, a on je sretno stigao kući.

Ana Stepančec je pamtila kao su na Fašenk ujutro muškarci bičem na dvorištu pucali. Ovog običaja naročito se pridržavao njen susjed Alojz Ključarić. Bič kojim se pucalo morao je na svome kraju imati cof od vunice. Od brokvica, oguljenih i prepolovljenih grana lijeske, izrađivale su se košare i koševi, a od grana breze i vrbe mekle za zmetanje hiže i dvorišča. Prema Ani Stepančec, sve ono što se priredilo na Fašenk trebalo je biti dostatno za korištenje tijekom cijele godine.

Sljedećeg dana, na Čistu sredu ili Pepelnicu, ukućani su prali noge u vodi u kojoj se prethodnog dana kuhalo kiselo zelje da bi se zaštitili od ujeda zmija. Terezija Kerep vjeruje kako je vodom potrebno poprskati i čitavu okućnicu kako zmije ne bi dolazile previše blizu kući i gospodarskim objektima.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.