HDLU Varaždin poziva na otvorenje izložbe varaždinske slikarice i grafičarke Gabriele Butković, u petak 21. lipnja u 19.30 sati u Galeriji HDLU (Kula stražarnica staroga grada Varaždin).
Naime, Gabriela Butković rođena je 1993. godine u Varaždinu. 2012. godine završila je smjer likovne umjetnosti i dizajna na Srednjoj Strukovnoj školi u Varaždinu. 2012. godine upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, smjer Likovne pedagogije. 2016. godine završava preddiplomski studij na katedri za grafiku u klasi red.prof.art. Maje Franković. Diplomirala je 2018. godine na Akademiji Primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci na katedri za kiparstvo u klasi red.prof.art. Đorđe Jandrića, te stekla titulu magistra likovne pedagogije. Bavi se grafikom i kiparstvom. Radi i živi u Varaždinu. Članica je HDLU-a Varaždin.
Gabrielino bavljenje grafikom od početka je bilo temeljeno na usvajanju svih tradicionalnih postupaka i vrijednosti ove discipline i na njezinom poštivanju, ali onda i punu slobodu izbora, što je pretpostavljalo i radikalan iskorak iz svijeta etabliranih grafičkih vrijednosti. Nazivali to „eksperimentalnom grafikom“ (kako autorica imenuje vlastita istraživanja) ili dijelom već širokoga pokreta koji je nadišao svoj eksperimentalni status, njezino je djelovanje nedvojbeno propitivalačko: ne toliko po tehnici koju primjenjuje koliko po naporu da se pronađu alternativni oblici njezina korištenja. Radeći u linorezu samo jedan otisak i stvarajući višebojnu grafiku bez upotrebe više matrica njezin je postupak grafički, ali rezultat i efekat su – slikarski. Gabriela je, za sada, slikarica u grafici, autorica koja na matricu nanosi više boja te pokušava sliku „dovršiti“moderirajući i „slikajući“ valjkom, odnosno njegovim pritiskom. Rezultati su – u najmanju ruku – zanimljivi i obečavajući. Ona je na tragu da formira svoj izraz, da potigne stilsko jedinstvo i da prirođenu umjetničku znatiželju ugradi kao bitni divulgator svoga stvaralaštva.
Kao rezultat spominjane znatiželje zasigurno je i tehničko rješenje izložbe, njezin postav. Osim „klasičnih“ izlagačkih metoda slaganja radova u vodoravnom nizu na galerijske zidove postav je dinamiziran i velikom „lebdećom“ grafikom koja daje ne samo novu prostornu vrijednost nego u stanovitom smislu pomiče i granice medija, barem u relacijama užega, lokalnog ambijenta.
Ukratko: riječ je o otvorenoj, znatiželjnoj, temperamentnoj, mladoj umjetnici koja je rano formirala svoj stilski idiom, ali ne kao konstantu koja petrificira svaku nadolazeću inovaciju nego kao početnu, baznu vrijednost odakle će se lakše okrenuti otvorenim disciplinarnim solucijama. Uz čvrsto idejno, konceptualno i mentalno sidrište nema bojazni ni oko zanimljivost njezinih budućih grafičkih solucija.
