U prostoru bivše Sinagoge izvedena osječka studentska predstava Skriveno u oku

Leon Žganec-Brajša | 29.9.2016. u 18:36h | Objavljeno u Društvo

U sklopu popratnih programa 46. Varaždinskih baroknih večeri bila je i izvedba studentske predstave Skriveno u oku prema testovima Helene Sablić Tomić, čije je gostovanje ostvareno u suradnji s Umjetničkom akademijom u Osijeku.

Izvedena 28. rujna u prostoru biše varaždinske Sinagoge, Skriveno u oku bavi se putovanjem, i to iz prespektive iskustva autorice. Njezine putopisne priče, intimne i refleksivne, u izvedbi studenata 2. godine osječke glume i lutkarstva (Vedran Dakić, Josip Ledina, Luka Vondrak, Adrian bagarić, Matko Duvnjak-Jović, Monika Lanšćak, Tena Pataky, Rea Kamenski-Bačun, Linda Kliman i Lucija Subotić, pod mentorstvom Tatjane Berok-Zupković, Roberta Raponje i Katice Šubarić) postaju množina glasova koji se susreću i poopćavaju iskustvo, ali ga istovremeno ostavljaju dovoljno intimnim za identifikaciju autorskog, osobnog.

No, to se osobno, u procesu višeglasja pristutnog tijekom izvedbe, može identificirati i kao intimno iskustvo gledatelja, svakog onog tko putuje i doživljava putovanje. Upravo je to, omogućavanje da intimno postane opće i identificira se u publici kojoj se knjiga, a onda i predstava, obraćaju, vrijednost Skrivenog u oku.

Vrlo razveden i kreativan scenski pokret (Vuk Ognjenović i Goran Vučko) koristi prostor, a tako je bilo i varaždinskoj Sinagogi, evocirajući, tek uz pomoć glumačkih interakcija (posebno zanimljivih u interakciji cijelog ansambla), trenutke sa putovanja, ali i emocionalne i refleksivne doživljaje autorice. Uz nenametljivu, a prisutnu i ilustrativnu video projekciju Davora Šarića (prikazuje snimke iz mjesta spominjanih u tekstu, ali sa razumijevanjem detalja, ne razglednički) te glazbu Ivana Bobića, ostvarena je, prvenstveno vizualno, vrlo dojmljiva predstava, istovremeno pokazujući (ne po prvi put u Varaždinu) kvalitetu i propulzivnost produkcije osječke akademije i potenijale prostora bivše Sinagoge.