Pjesnikinji Ljiljani Lukačević iz Ivanca ove godine četvrta nagrada za poeziju

vv | 21.12.2016. u 19:07h | Objavljeno u Društvo

U subotu 10. prosinca, kada je u velikoj koncertnoj dvorani Glazbene škole u Varaždinu održan 24. recital suvremenoga hrvatskog pjesništva “Senje i meteori“, pjesnikinja Ljiljana Lukačević iz Ivanca postala je po drugi puta laureat ovoga Recitala i to za pjesmu na književnom standardnom jeziku “Povratak na krsni zdenac“ (crkve sv. Nikole u Hrvatskoj Kostajnici, srušene 1991.), točno nakon deset godina kada je (2006.) osvojila 1. nagradu za ljubavnu pjesmu (na standardu) “Slika Ljubavi“.

U predgovoru zbornika dr. sc. Đurđica Garvanović Porobija je napisala: “Pjesmu uz gotovo barokne suze karakterizira velika energija prevladavanja mržnje i boli. To se iskustvo preobličuje u metaforu svekolikog ljudskog traganja za korjenima i vodom života, kako se ističe primjernim ženskim pismom u pjesmi.“ Autorici, koja je na književno-pjesničkoj sceni aktivna 12 godina, to je četvrta nagrada ove godine.

Nakon osvojene 2. nagrade na Recitalu ljubavne poezije “Željka Boc“ u Mariji Bistrici, za pjesmu “Odgovor neba“ (uz koju su objavljene još dvije: “Zvona u srcu“ i “Krvave suze“), dvije njene pjesme upravo s tog Recitala (“Noćas ću ti doći“ iz 2014. i “Krvave suze“ iz 2016.), jedine autorice iz Varaždinske županije, odabrane su za javno izvođenje na Recitalu “Najbolje nastavlja hod“ u Svetom Križu Začretje.

Osvojila je i nagradu “Graševina“ za najbolji haiku na Ludbreškim haiku susretima, ljubavni haiku “Umjesto tebe / u sobu mi došao / miris bagrema“, a u Ludbregu su joj je objavljena “Magdalenina pjesma“ i prozni rad-svjedočanstvo “Post mortem“ na Književnom natječaju duhovne tematike “Vrelo nadahnuća“, te lirska pjesma “Koje li ljepote“ na Recitalu duhovno-refleksivne poezije “Josip Ozimec“ u Mariji Bistrici, gdje je bila laureat i 2011. i 2015. i to s pjesmama “Na Raskršću“ (Via Dolorosa) i “Došašće '97.“ (Godina Isusa Krista).

Na Susretu hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva “Stjepan Kranjčić“, u Križevcima, dodijeljena joj je 3. nagrada i to za pjesmu “Sveta kazna“. Predsjednik ocjenjivačkog suda dr. sc. Vladimir Lončarević je u obrazloženju napisao: “Ljiljana Lukačević privukla je pažnju isklesanošću svojih dvanaesteraca u šestinama. Sveta kazna napisana je u maniri ponajboljih klasičnih forma, kao oda milosrđu - tom najkonkretnijem i najčudnijem vidiku ljubavi Božje i ljudske.“ A karmeličanski provincijal o. Srećko Rimac istaknuo: “Iskustva koja su imali karmelski mistici – npr. iskustvo sv. Terezije Avilske – pronašao sam i ovdje i ostao zadivljen. Kada sam čuo pjesmu 'Sveta kazna', kao sin sv. Terezije Avilske odmah sam prepoznao i njezino iskustvo. Iskustvo g-đe Ljiljane Lukačević 'Nema veće kazne nego što je oprost' podsjetilo me ono što je sv. Terezija zapisala u svojoj knjizi 'Moj život'... i za nju je to bila najprofinjenija kazna“. Tom pjesmom je započeo program 8. Susreta, baš kao i program 1. Susreta, njenom pjesmom “Neka mi bude“.

Sada, na kraju godine, dodijeljena joj je 1. nagrada na Recitalu suvremenog hrvatskog pjesništva “Senje i meteori“ u Varaždinu koju, kao sve prve, posvećuje prijatelju i pjesniku pok. Franji Hrgu, utemeljitelju Ivanečkog pjesničkog kruga.