Odigrana "Instrukcija" - predstava u kojoj učenici s jezom prepoznaju svoje profesore

Napisao/la: -

Dugačak bi tekst bio potreban da se obrazloži sve značenje sublimirano u naizgled jednostavnom kazališnom komadu „InstrukcijaEugenea Ionescoa, koji je izveden u četvrtak u Rogozu. Radnja je banalna, starijem Profesoru (Lovro Ivanković) na instrukcije pristiže mlada Učenica (Tena – Antonija Torjanac), koja se želi pripremiti za obranu doktorata. Publika prati njihov razgovor, odnosno instrukciju, u kojoj se plahi i pristojni Profesor polako pretvara u bijesnu životinju, a Učenica od vesele i samouvjerene osobe postaje bezvoljni komad mesa.

Metafora sustava

Profesorova instrukcija ne sadrži ono što se naziva „korisno“ znanje, nego Učenicu zasipa beskorisnim informacijama, baš kao što se zasipa i učenike u hrvatskom školskom sustavu, a kad ona nešto od toga ne zna ponoviti, tada izgubi strpljenje i viče. U toj akceleraciji gubljenja strpljenja, koja je ispočetka komična, Profesor postaje sve jeziviji i agresivniji i gledatelj se osjeća kao da gleda Zorana Milanovića te počinje shvaćati da to nije samo metafora funkcioniranja školskog sustava, nego posljedično i drugih sustava, političkog, gospodarskog...

Nakon nedavnog katastrofalnog rezultata hrvatskih učenika u međunarodnim istraživanjima znanja, iako su svi sami odlikaši, vidimo da oni imaju malo stvarnog znanja, a svaki se pokušaj reforme politizira i pada u vodu.

Ova je predstava nastala kao diplomska predstava studenata 3. godine glume i medija pri Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, kojima je mentor bio Rade Šerbedžija. Najavljivalo se da će u predstavi biti spolne nastranosti i seksualnih perverzija, možda zato da bi se provocirala konzervativnija javnost, ali toga nije bilo, možda samo u sitnim naznakama. Svejedno, „podigla se prašina“ možda i zbog toga što je riječ o glumcima koji tek započinju karijeru. Dobro je to za kazalište, rekla bi intendantica Jasna Jakovljević, jer kazalište i služi tome da se potiču rasprave u društvu, a očito je to i privuklo publiku, jer predstava je bila rasprodana. Tena – Antonija Torjanac nije pokazivala da ju je išta od pompe dirnulo, jer i ona i njezin kolega Lovro Ivanković bili su „jezivo“ uvjerljivi.

Teror autoriteta

U odnosu na originalnu (anti)dramu, u varaždinskoj je premijeri bilo nekih preinaka. Recimo, u varaždinskoj se predstavi ne pojavljuje Sluškinja, vjerojatno iz pragmatičnih, organizacijskih razloga, ali u originalu na kraju također postoji jedan znakovit dio koji je u ovoj predstavi ispušten – nakon što Profesor ubije Učenicu, Sluškinja se razbjesni, tada pokuša ubiti i nju, ali ne uspije. Svejedno se ona na kraju sažali nad njim i kaže: „Pa ipak ste vi dobričina.“

To podsjeća na primjer hrvatskih gospodarskih i političkih kriminalaca, od kojih vjerojatno nitko nije dobio primjerenu kaznu za svoj kriminal. Sluškinja bi u ovom slučaju bila simbol sudstva. Zašto kažnjavati autoritete, rekla bi Sutkinja, pardon, Sluškinja. Pa ipak su oni dobričine. Oni smiju što žele.

Ova predstava propituje moral, etiku i na kraju – ljudska prava, jer pokazuje da čovjek kao razumno biće ne može uspješno funkcionirati pod prinudom.

U ovim su likovima mladi koji su došli na predstavu sigurno vidjeli sebe i svoje profesore.

Nikola Leskovar

Novinar

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.