Ukoliko ste se susreli s nekim sudskim postupkom i zainteresirano ste tražili sudsku prasku vezano za navedeni činjenični supstrat potencijalno ste naišli na nemogućnost pronalaska onoga što ste tražili. Čak i odvjetnici i djelatnici u pravosuđu ponekad teško pronalaze sudske odluke koje bi trebale biti javno dostupne, unatoč tome što plaćaju brojne dodatne uslugu poput portala Ius info ili Informatora koji nude mogućnost pretraživanja sudske prakse.
Navedeno je osobito bitno primjerice kod prijedlog za dopuštenje revizije obzirom da morate navesti sudsku praksu koja se međusobno razlikuje, a do nje je jako teško doći. Još jedan problem koji se javlja kod javne objave sudskih odluka je i pitanje zaštite osobnih podataka i zaštite prava osobnosti sudionika u postupku pa za navedeno isto tako treba razviti određeni automatizirani sustav anonimizacije odluka.
Cilj objave sudskih odluka je omogućiti javnosti određenu vrstu nadzora nad radom pravosuđa, odnosno osigurati transparentnost u radu sustava. Iako se već dugo vremena presude izriču javno, vrlo rijetko ćete vidjeti javnost u sudnici na objavi presude, osim ako je riječ o nekom medijski eksponiranom slučaju u kojem akteri izazivaju pažnju javnosti kada su predstavnici medija ti koji javnost informiraju o donesenim odlukama.
Dakle, pravo na slobodan pristup informacijama jedno je od temeljnih ljudskih prava i temelj bilo kojeg demokratskog društva te brojni međunarodni akti, ali i propisi važeći na teritoriju Republike Hrvatske reguliraju pitanje transparentnosti, odnosno javnosti sudskih postupaka.
Najopsežnije se navedenim pitanjem bavi Zakon o pravu na pristup informacijama koji je prvijenac u reguliranju navedene materije u našoj državi. Navedeni Zakon predviđa da svaka fizička osoba, odnosno pravna osoba, ima pravo pristupa informacijama u najvećoj mogućoj mjeri, a u skladu s javnim interesom, dok s druge strane javna tijela imaju obvezu takve informacije i pružiti, naravno, pod određenim uvjetima.
Sudski poslovnik isto tako govori o transparentnosti rada suda za koju je propisano da se ostvaruje već samom javnom raspravom, objavljivanjem sastava suda, ali i davanjem obavijesti javnosti o tijeku sudskog postupka, uglavnom medijima, koji onda takve informacije prenose dalje zainteresiranoj javnosti.
Nedavno smo pisali i o noveli Zakona o sudovima koji, između ostalog, stavlja naglasak i na obvezu javne objave svih sudskih odluka kojima se postupak dovršava i to na posebnoj mrežnoj stranici, ali uz uvjet prethodne anonimizacije takvih odluka, odnosno uz uvjet zaštite osobnih podataka o kojima smo ranije govorili. Propisano je ujedno da će biti donesen podzakonski akt koji će propisati na koji će se točno način takve odluke anonimizirati, a onda kasnije i moći pretraživati.
Jasno je da u doba modernih tehnologija informacije kolaju neviđenom brzinom i u slučaju da se odluke ne anonimiziraju to bi moglo imati kobne posljedice za pojedinca, primjerice počinitelja određenih kaznenih djela za koje generalno postoji osuda javnosti.
Iduće važno pitanje koje se postavlja je na koji način provesti anonimizaciju sudskih odluka, odnosno imaju li naši sudovi uopće dovoljno znanja, vještina, vremena i educiranih djelatnika koji će uz sve druge poslove koji obavljaju ujedno anonimizirati sudske odluke i hoće li to kod, ionako preopterećenih i potlačenih djelatnika, izazvati negodovanje ili potencijalno novi štrajk?
