Sve smo češće svjedoci nasilničkog ponašanja u obitelji, među supružnicima, ali i roditelja nad djecom. Takve situacije nažalost nisu više ništa neobično te su novinski stupci puni primjera u kojima se primjenjuje fizička sila prema članovima obitelji, djeca bivaju tjelesno kažnjavana, a psihičko nasilje često ne biva niti prijavljivano niti sankcionirano.
Kazneni zakon i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuju koja su to postupanja u obitelji koja nisu prihvatljiva i koja treba sankcionirati bilo zatvorskim bilo novčanim kaznama, a sve s ciljem da se preventivno djeluje na počinitelje, odnosno da ih se zbog straha od kazne odvrati od počinjenja takvih prekršaja, a u najgorem slučaju i kaznenih djela koja nerijetko završe kobnim posljedicama; teškim tjelesnim ozljedama ili ubojstvom.
U ovome ćemo se članku baviti pitanjem nasilja u obitelji kao prekršaja, odnosno ukratko ćemo objasniti sadržaj Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji upravo iz razloga jer su 02. travnja 2024. godine stupile na snagu izmjene navedenog Zakona koji se pretežito mijenjao u djelu koji su odnosi na prava koja ima žrtva nasilja. Navedena izmjena ima za cilj pružiti bolju zaštitu žrtava nasilja pa vrlo opsežno opisuje čak 15 prava koja ima žrtva takvog protupravnog postupanja.
Dosada je gore navedeni Zakon propisivao da žrtva ima pravo na pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji, a sada je ta točka proširena na način da takva osoba ima pravo na lako dostupan, povjerljiv i besplatan pristup gore navedenim službama, a propisan je i vremenski period u kojem ima pravo to, odnosno od počinjenja prekršaja pa koliko god dugo njoj to bilo potrebno.
Žrtva sada ujedno ima pravo da do okončanja postupka sa njom bude osoba od povjerenja po njenom izboru, a dosada je samo bilo propisano da ima pravo na pratnju takve osobe, ali nije bilo specificirano tko može biti ta osoba niti koliko dugo ostvaruje pravo na takvu pratnju.
Zakonom je dosada bilo propisano da žrtva ima pravo zahtijevati da bude obavještena da je uhićenik pušten na slobodu, a sada joj to pravo pripada neovisno o njenom zahtjevu, osim ako se odrekne navedenog prava, a uvedeno je i novo pravo žrtve da može predložiti ispitivanje putem audio video uređaja.
Vrlo je bitno da tijela koja postupaju povodom nasilja u obitelji detaljno, na način razumljiv žrtvi, istu upoznaju sa njenim pravima kako bi se ta prava mogla iskoristiti u najboljoj mogućoj mjeri, a za upoznavanje s tim pravima mora se žrtvi dati i obavijest o pravima odnosno zapisnik, a ujedno je bitno žrtvu podučiti da može svoja prava koja u početku možda nije htjela koristiti, iskoristiti naknadno za vrijeme trajanja postupka.
Izmjena Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji uslijedila je i u djelu koji propisuje zabranu približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve i to na način da je sada točno propisano da se počinitelj ne smije približiti žrtvi na udaljenosti manjoj od 100 metara, a dosada takva udaljenost nije bila Zakonom predviđena.
Ujedno se povećane i novčane kazne za počinjenje nasilja u obitelji sa najmanje 260,00 eura na 300,00 eura, a u slučaju ponavljanja prekršaja ranije je bila predviđena novčana kazna od najmanje 790,00 eura, a sada najmanja će kazna iznositi 900,00 eura.
Ujedno su povećane novčane kazne ako se takvo nasilje počiniti pred djetetom, osobom s invaliditetom ili osobom starije životne dobi sa najmanje 920,00 eura na 1100,00 eura.
Evidentno je da zakonodavac nastoji što više zaštite pružiti žrtvama nasilja u obitelji šireći krug prava koje im pripadaju s jedne strane, odnosno propisivanjem sve viših novčanih kazni za počinitelje, s druge strane. Nadamo se da će ovaj korak doprinijeti smanjenju broja slučajeva obiteljskog nasilja.
