Zašto šutite?

| 13.5.2019. u 22:22h | Objavljeno u Iz moga kuta

Ljubazno molim da nam, ukoliko je to moguće, pošaljete cijeli ugovor na uvid kako bismo mogli proučiti sve činjenice i u svijetlu novih okolnosti dati naš osvrt.

Ova rečenica, koju je napisao Miroslav Marković, predsjednik varaždinskog SDP-a, jedino je što smo tijekom gotovo tjedan dana uspjeli dobiti od aktera na varaždinskoj političkoj sceni u vezi stavaka ugovora sklopljenog radi kupoprodaje MBO postrojenja prema kojima bi Davor Patafta, gradski vijećnik i potpredsjednik Gradskog vijeća, dobio milijun eura za udio u Deposu, ukoliko bi se riješio balirani otpad u Brezju, i to neovisno o tome po kojem od važećih pravnih poslova.

Naime, kao što se vidi iz preslika koje smo objavili, Patafta bi dobio za udio u spomenutom sisačkom poduzeću milijun eura u slučaju realizacije Ugovora iz 2008. godine. Kako nam je to objasnio Patafta, to je uobičajeno kod kupoprodaja, što djelomice uistinu ima smisla. Naime, ukoliko kupac kupi neko postrojenje zajedno s ugovorom koji naknadno donose unosan posao, životno je da i za to prodavatelj nešto dobije. Naravno, pitanje je zašto je i kako postao vlasnik Deposa samo i koliko tvrtka vrijedi....

No, to nije jedina, a ni najveća nejasnoća i dvojba koju otvaraju preslike. Još više na razmišljanje potiče stavka ugovora prema kojoj je Patafta trebao dobiti za udio u Deposu milijun eura i u slučaju realizacije koncesije.

Što tu zbunjuje? Podsjetimo, riječ o koncesiji koju je za odvoz bala dobila zajednica ponuditelja na čelu s tvrtkom CE-ZA-R, dakle neovisno o T7 VIS-u i slijednicima. Doduše, u zajednici ponuditelja bila je i tvrtka Ekoflor, čiji je vlasnik bila spomenuta sisačka tvrtka Depos, čiji je vlasnik Patafta bio tek od liipnja 2013. od rujna 2014. godine, kada je tvrku preuzeo C.I.O.S.

I zbog ovog razloga, a ne samo suđenja koja su u tijeku, opravdano se postavlja pitanje tko se sve od političara bori za javni, a tko (i) za privatni interes, iako Patafta naglašava da se odrekao predviđenog iznosa od milijun eura kako bi bio primjer drugima.

Međutim, čini se da mogući sukob interesa ne zanima aktere na političkoj sceni. Naime, zamolbu za osvrt o otkriću moguće višemilijunske „naknade“ uputili smo svim političkim strankama i listama u Gradskom vijeću, ali odgovorima ni traga. Samo su dva objašnjenja moguća: ili stranke ne dijele stav da je ovaj slučaj vrijedan propitkivanja ili smatraju da jest, ali se ne usude ništa reći.

Što god bilo posrijedi, otvara se pitanje tko to građane predstavlja i što se može od njih očekivati, i to ne samo u vezi bala...