Orepić priča, a šuti o oružju

| 13.12.2016. u 18:08h | Objavljeno u Iz moga kuta

Ministre, ili radite svoj posao, i uklonite osobe i pojave koje su prijetnja nacionalnoj sigurnosti, ili podnesite ostavku. Na to bi se mogli svesti brojni osvrti nakon ocjene ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića da je Ustavni sud najveće prijetnja nacionalnoj sigurnosti jer u njemu sjedi sudac koji se lažno predstavljalo i nad kojim je sumnja za primanja mita, ali usprkos tome ne reagiraju kolege, pa bi svi ustavni suci trebali podnijeti - ostavku!?

I Ustavni sud i njegovi suci mogu, naravno, biti predmet kritika, odnosno ne bi smjelo biti sporno propitivanje njegove svrhe, pogotovo kad je takav kakav je i kada donosi odluke kakve donosi. Naime, teško je objasniti na temelju čega su (neke) osobe koje u njemu sjede to uistinu zaslužile, a pogotovo sudac oko kojeg je neraščišćena sumnje u primanje mita od propale austrijske banke u kojoj se, što i sam priznaje, lažno predstavljao. Međutim, uistinu je čudno, kako je to u Varaždinu ustvrdio sudac Marin Mrčela, da zbog sumnji za mito na ostavku poziva osoba koja je na čelu institucije zadužene za razjašnjavanje sumnji.

Uostalom, kad bi ustavni suci čak i dali ostavke, bi li se time što suštinski promijenilo? Budući da Ustavni sud nije dio sudske vlasti, tko bi trebao drugi birati ustavne suce ako ne Sabor, odnosno većina koja je, uostalom, izabrala i Orepića za ministra, iako nije jasno kakva to znanja ima… Da bi u Ustavni sud ulazile osobe koje su se istaknule stručnim i znanstvenim radom ili javnim djelovanjem, kao što nalaže zakon, najprije je, očigledno, nužno podrobnije odrediti potrebne uvjete i napraviti provjere. U suprotnom, tko može jamčiti novi, primjereniji odabir, odnosno da neće ponovno doći do klijentelističkog izbora kojem su sklone sve naše političke stranke, uključujući i Most, što se lijepo vidjelo kod pokušaja da se njima blizak kandidat postavi u Hrvatske vode čiji je statut mijenjan samo zbog toga?

Nakon razgovora s predsjednikom Vlade zbog spornih izjava u vezi Ustavnog suda, ministar je ustvrdio da je razumio njegovu poruku, ali da nije želio utjecati na rad Ustavnog suda, već samo propitkivati način izbora ustavnih sudaca. I time je pokušao opravdati svoj istup, odnosno prekinuo je višednevnu šutnju. Sada bi trebao stati na „loptu“, pa početi raditi, posebice pomoći da se što prije riješe sve sumnje koje prijete sigurnosti.

Među takvim stvarima nedvojbeno je krađa oružja iz skladišta varaždinske policije, koje je kasnije nađeno u - ilegalnoj trgovini! Iako se radi o opasnom presedanu u njegovom resoru, inače glasan ministar o tome već dulje vrijeme šuti. Ne zna se što je ukradeno, kada i tko je odgovoran. Do kada i zašto? Ne bili i zbog toga trebao nekome drugome položiti račun, kada već ne želi javnosti?