Kirić: Kome je novac jedino bitan, taj neće dugo

| 17.6.2016. u 08:38h | Objavljeno u Aktualno

Poplava nam je nanijela štetu od 2,5 milijuna, a osiguranje je kasnije vratilo tek 300 tisuća kuna, ali nisam plakala, već sam pozvala sve naše zaposlenike, njih 140, da svi zajedno krenemo u čišćenje i zahvaljujući tome nismo kasnili s isporukama, rekla je Bernarda Cecelja, direktorica poduzeća Bernarda, govoreći o tome kako se upornost isplati, temi prvog Business Cafea koji je u hotelu Park okupio veliki broj uglavnom mladih poduzetnika i drugih zainteresiranih s područja sjeverne Hrvatske, pred kojima su svoja iskustva i razmišljanja iznijeli i Nada Zver, Damir Kirić te Kristina Ercegović.

Licencu za Business Cafe za sjevernu Hrvatsku preuzela je Kristina Androlić, vlasnica Androlić konzaltinga, kojoj je Cecelja ispričala povijest njezinog poduzeća pokrenutog neplaniranom nabavkom stroja jer je poslovni partner odustao od njegove kupnje koju je ona dogovorila u Austriji. Svega tri mjeseca nakon toga krenula je proizvodnja u prostoru koji je uspjela naći u Nedelišću, iako je tražila u Ivancu, Varaždinu…Htjela je poduzeće nazvati Makro, kao madraci, krojenje i opremanje, od čega ju je odgovorio odvjetnik i predložio da ga nazove Bernarda.

-Kada sam počela, željela sam stvarati. Nisam znala kuda ću sa strojem, kolika će biti dobit… Jednostavno sam krenula „grlom u jagode“. To sam napravila i u Varaždinskim Toplicama. Nakon razgovora s gradonačelnicom, došla sam na ideju da kupim oronulu kuću. Najprije jednu, pa drugu, treću… Nisam odmah znala što ću s njima, a sada se radi jedan zdravstveni projekt, rekla je Cecelja dodajući da je boli srce kada vidi kako Toplice zaostaju, a imaju veliki potencijal.

Kako je od zadruga ivanečkih postolara nastalo najveće domaće izvozničko obućarsko poduzeće otkrila je Nada Zver, direktorica Ivančice, koja se osvrnula i na svoje početke.

-Prvih godinu dana rada u jednom građevinskom poduzeću pitala sam se zašto mi uopće treba fakultet za monotoni posao koji sam radila, ali nakon godine dana dobila sam priliku da budem voditelj odjela, a nakon deset godina i da budem direktorica. U Ivančice sam došla 1988. kao prinudna upraviteljica, a danas mi je prvi radni dan u 45. godini radnog staža, otkrila je Zver naglašavajući da menadžer mora balansirati između interesa dioničara, zaposlenika i kupaca, kao i da ništa ne ide pravolinijski, već često dolazi do problema koje valja brzo rješavati da drugi ne bi uskočili.

Kako je od malog obrta njegovog oca nastalo vodeće gumarsko poduzeće, opisao je Damir Kirić, predsjednik uprave Gumiimpex GRP-a.

-Do 1990. niste mogli imati poduzeće, već samo obrt i to s najviše deset zaposlenih, pa smo vlasnici obrta bili i tata i mama i ja. Nekada obrtnici nisu smjeli ni kupovati strojeve veće vrijednosti, rekao je Kirić prisjećajući se poslovanja u bivšem sustavu.

Govorio je i o usklađivanju poslovnih i privatnih obveza, značaju dobrog tima, a posebno je ukazao na neusklađenost obrazovanja s potrebama na tržištu, kao i (pre)velika očekivanja mladih odmah u početku rada.

-Samo ustrajnost, nema ničega na brzinu. Nikad vam se neće planovi u potpunosti ostvariti, niti ćete uvijek donositi samo dobre odluke. No, dugoročno je važno da dobrih bude više. Svi radimo zbog novca, ali on nije jedino bitan. Kome je, taj neće dugo, upozorio je Kirić koji je kao glavni svoj izazov naveo transformaciju poduzeća iz obiteljskog u ono koje će biti sposobno nositi se na tržištu idućih desetljeća, pri čemu bi operativno vođenje bilo prepušteno drugima, ali ne i nadzor.

O svojim poduzetničkim iskustvima, važnosti ustrajnosti i odvažnosti, govorila je i Kristina Ercegović, začetnica Business Cafea kroz koje je prošlo više od 10 tisuća ljudi koji su međusobno družili, razmjenjivali iskustva nakon formalnog dijela i sklapali poslove, što je možda i najveća vrijednost ovakvog okupljanja na koje su u hotel Park došli poduzetnici iz Varaždina, Čakovca, Ludbrega, Koprivnice, Pitomače…

Galerija slika