Budući da mu je cijena stalno padala, nakon prvotne proizvodnje mlijeka prebacio se na ratarstvo s kukuruzom kao glavnom kulturom, ali kako ni s time nije bio dokraja zadovoljan, tridesetdvogodišnji Alen Lenček iz Slokovca blizu Ludbrega upustio se u povrtlarstvo i zasadio krastavce na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu koje je preuzeo od bake i djeda prije 14 godina. Tada je imao samo 18 godina, a kako kaže, odluka da nastavi s poljoprivredom bila je logični slijed jer od malena je pomagao svojima i vidio svoju budućnost, upravo, na zemlji.
Pet do šest tona uroda
- Iako mi je i dalje primarna proizvodnja kukuruz, pšenica i uljana repica, okušao sam se u proizvodnji krastavaca na prijedlog Poljoprivredne zadruge “Ludbreški kraj”. Zasadio sam površinu veću od 1.000 metara dužnih i za sada zbog te odluke nisam požalio - navodi Lenček.
Kako ukazuje, za razliku od ratarstva koje je neizvjesno jer se cijena otkupa uroda ne zna do zadnjeg časa i ovisi o odluci otkupljivača, cijena za krastavce je definirana unaprijed preko Zadruge, što daje proizvođaču dozu sigurnosti.
- Već sada vidim da će mi se trud oko proizvodnje krastavaca isplatiti jer mi 80 posto proizvodnje ulazi u ekstra klasu, koja se plaća šest kuna po kilogramu, a što je prihvatljiva cijena, dok se čak i krastavci koji prerastu otkupljuju po kunu kao salatni krastavci pa nemam nikakve otpade u proizvodnji - ukazuje.
Tako je Alen s obitelji, koja mu pomaže u svemu, u četiri branja, koliko su ih do sada imali, ubrao oko 600 kilograma krastavaca, a prema procijeni Zadruge trebali bi ostvariti oko pet do šest tona prinosa do kraja sezone, odnosno do kraja kolovoza.
- Prva su branja bila manja, dok smo u zadnjem branju, koje se već sada smatra berbom u punom jeku, nabrali u jednom danu 200 kilograma krastavaca. Težak je to posao pa mi pomažu svi u obitelji i prijatelji jer se krastavci moraju brati svaki drugi dan da bi bili ekstra klasa - navodi sugovornik.
Više pročitajte u novom izdanju Varaždinskih vijesti
