Varaždinsku vojnu pobunu protiv monarhističke Jugoslavije 1919. inicirala KPJ

I.K./Varaždinske vijesti | 3.9.2019. u 12:49h | Objavljeno u Aktualno

U povodu obilježavanja 100. obljetnice varaždinske vojne pobune 1919. godine, kada su se hrvatski vojnici pobunili protiv monarhističke Jugoslavije i za slobodu svoje domovine, danas je otkrivena spomen ploča, koje je postavljena na jednoj od bivših vojnih zgrada u Optujskoj ulici.

Ploču, koju su postavili Grad Varaždin, Udruga veterana 7. gardijske brigade Puma i Družba Braća Hrvatskog Zmaja, otkrili su varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok, predsjednik Udruge Robert Puja te predstavnik DBHZ.

-Današnji danom obilježavamo stotu godišnjicu varaždinske vojne pobune 1919., kada su se vojnici pobunili protiv monarhije, koju nisu željeli, kao ni novoga vladara, odnosno kralja. Htjeli su republiku i samostalnu domovinu, rekao je Vladimir Huzjan iz DBHZ, dodajući da mu je drago što se danas obilježava gotovo zaboravljeni događaj, koji je bio desetljećima potpuno marginaliziran.

Kako je podsjetio, pobuna je bilo u Zagrebu, Osijeku, Mariboru i još nekim gadovima, ali i u Varaždinu, no za to se gotovo nije spominjalo.

-U Zagrebu je pobuna bila 5. prosinca 1918., kada su neki vojnici poginuli te se u historiografiji nazivaju petoprosinačke žrtve. Nasuprot tome, varaždinska vojna pobuna ostala je zaboravljena, iako je i tu bilo žrtava. Poginulo je desetak vojnika. O taj, varaždinskoj vojnoj pobuni historiografija gotovo da nije ništa pisala i danas postoji svega jedan tekst o njoj u proteklih stotinjak godina, ukazao je Huzjan.

U tom tekstu, kako je napomenuo, navodi se da je pobunu inicirala KPJ.

-To je istina, ali najveći broj pristalica pobune bili su vojnici koji su došli s istočnog bojišta te su se zalagali za republiku. Varaždinska vojna pobuna trajala samo jedan dan zato što je zapovjednik grada, pukovnik Todorović, zaprijetio da će bombardirati Varaždin. Zbog toga su se vojnici razišli, jedan dio je krenuo prema Mariboru, a drugi prema Varaždinskim Toplicama. Ipak, bili su uhvaćeni, kao i neki građani Varaždina te su svi zajedno odvedeni u istražni zatvor u Niš. Nakon toga im se sudilo, ali se sud proglasio nenadležnim, a zatim ih je kralj Aleksandar pomilovao. Zato su se nakon godinu dana i vojnici i civili vratili iz zatočeništva, a jedan dio tih vojnika otišao je kasnije u emigraciju te se vratio 1941. godine, dok su ostali nastavili živjeti unutar kraljevine, rekao je Huzjan, napominjući da je DBHZ-u jako drago da su njihovu inicijativu podržali Grad Varaždin i Udruga veterana.

Prigodnim riječima okupljenima, među kojima je bio i državni tajnik u Ministarstvu obrane Zdravko Jakop, obratio se i dr.sc. Ivan Čehok, gradonačelnik Grada Varaždina.

- Mislim da je dvostruka vrijednost ovoga što danas radimo, ne samo da se prisjetimo prve pobune koja se dogodila na prostoru Hrvatske 1919. godine, nego da i otvorimo jedan dio varaždinske povijesti o kojoj možda najmanje znamo jer povijest Rudolfa Horvata i Varaždina je završila 1918. godine. Mi pravu monografiju nakon 1918. godine zapravo nemamo. Ovakvi događaji svjedoče tome da su Varaždinci već rano prepoznali pogubnost te tvorevine u koju smo ušli zajedno s jugoslavenskim narodima gdje smo se priključili kraljevini Srbiji. To je sigurno pokazatelj da je u varaždinskoj povijesti bilo vrlo živo, da se nismo mirili s postojećim društvenim poretkom i nastojali su ga promijeniti. To sve govori o karakteru nas Varaždinaca, čime je možda i lakše shvatiti zašto smo 1991. godine prvi oslobodili svoj grad  i dobili naoružanje i pokazuje taj jedan buntovnički duh Varaždinaca koji je jasno vidljiv u svim tim povijesnim događajima - objasnio je Čehok.

IMG_20190903_112523_2.jpg

IMG_20190903_112502.jpg

IMG_20190903_112500.jpg

IMG_20190903_111429.jpg

IMG_20190903_110737.jpg