Varaždinski kvart Grabanice Foto: Krešimir Đurić

SLUČAJ GRABANICE Hoće li nakon godina sporenja kupci ostati i bez stanova i bez novaca?

| 6.11.2017. u 17:22h | Objavljeno u Aktualno

Jesu li i banke odgovorne što do (polu)dovršenih stanova u novom varaždinskom kvartu Grabanice ne mogu doći njihovi kupci, koji bi, nakon godina sporenja, mogli ostati i bez stanova i bez novaca, ne dogodi li se obrat u dosadašnjem tijeku sudskih postupaka?

Oko (su)odgovornosti financijskih institucija ne dvoje kupci stanova koji su podnijeli tužbe radi proglašenja nedopuštenom ovrha koje su pokrenule banke, budući da Stanoing, prodavatelj stanova, nije izvršavao svoje obaveze po kreditu za koji su kao zalog uzete mjenice Stanoinga, odnosno nekretnine na kojima su izgrađeni stanovi.

- Po potpisivanju ugovora o kreditu, sklopljeni su ugovori o osiguranju tražbine te sporazum o zasnivanju založnog prava temeljem kojeg je banka zasnovala založno pravo na nekretnini, oznake zemljišta oranica. Međutim, banka je u vrijeme davanja kredita znala da na nekretnini stvarno stanje ne odgovara upisanom jer ona nije bila oranica, već je u naravi na oranici bio izgrađen poslovno-stambeni objekt sa 64 stana, doduše, ne u potpunosti. Dakle, znajući da nekretnina nije oranica i da Stanoing ima raznih obaveza prema dobavljačima i kupcima stanova, banka je nesavjesno i suprotno moralu te zakonskim propisima ipak s njime i tvrtkama Zakmardy i Stanoing-nekretnine zaključila sporazum o zasnivanju založnog prava radi osiguranja plaćanja mjenice - navode tvrtke u tužbi radi proglašenja ovrha nedopuštenim, odnosno ugovora ništetnim.

Ovršna isprava temeljem koje je donijeto rješenje o ovrsi, kako se naglašava, apsolutno je ništavna jer je protivna Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva pa kao takva nije mogla steći svojstvo ovršnosti.

- Ništavan je i sporazum o osnivanju založnog prava jer su i Stanoing i banka znale da netko treći, odnosno fizičke i pravne osobe, imaju stvarna prava na nekretnini kao kupci stanova. Shodno tome, banka nije bila ovlaštena tražiti ovrhu protiv Stanoinga jer je predmet osiguranja bila oranica, a ne stambena zgrada pa se ovrhovoditelj, odnosno banka ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige - napominje se u tužbi.

U tužbi se također ukazuje da je banka ovršni prijedlog podnijela u veljači 2012. premda je rok za otplatu kredita bio početak travnja 2012., tako da je prijedlog za ovrhu bio preuranjen. Nadalje, ukazuje se i na još jednu spornu stvar.

- Banka je pokrenula ovrhu nad stanovima radi naplate dijela nenaplaćene mjenice u iznosu od 1,82 milijuna eura. Tvrtke su vlasnici etažnih jedinica 25, 30 i 35, a na svakoj je upisana hipoteka od 1,82 milijuna eura. Takvo upisivanje hipoteke kojom se opterećuju sve jedinice za cjelokupni iznos osiguranja mjeničnog potraživanja od 1,820.000 eura dovodi do apsurda. Naime, kada bi se zbrojilo opterećenje svih jedinica, došlo bi se do osiguranja potraživanja od nekoliko desetaka milijuna eura - ukazuje se u tužbi.

Upozoravajući da je banka trebala aktivirati i sva druga sredstva osiguranja, poput zadužnica i mjenica, kako Stanoinga, tako i njegovih jamaca-plataca, tužitelji naglašavaju da banka nije upotrijebila povećanu pažnju dobrog gospodarstvenika kako bi utvrdila u kakvom se stanju nalazi korisnik kredita, odnosno Stanoing, koji se ugovorom o kreditu obvezao da stanje glavnice 1. srpnja 2011. može iznositi maksimalno 1,225.000 eura, a u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga maksimalno 875.000 eura ili manje.

Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti

Označeno u