Višegodišnja loša poslovna i, prije svega, financijska situacija u Nogometnom klubu Varteks, zbog koje su, između ostaloga, Varteksovi nogometaši i navijači 22. veljače javno prosvjedovali na središnjem varaždinskom trgu, od 3. ožujka ima još jednu neželjenu posljedicu - štrajk zaposlenika NK Varteks. Od toga datuma u štrajku su naime 23 zaposlenika NK Varteks, koji su organizirani u sindikalnoj podružnici NK Varteks u okviru Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, a koje, kako je istaknuto, podupiru i preostali zaposlenici koji nisu članovi sindikata, kao i profesionalni nogometaši te treneri iz omladinske škole.
Neposredni povod za štrajk zaposlenika NK Varteks je, kako su istaknuli sindikalni povjerenik NK Varteks Ivan Črepinko i županijska povjerenica SSSH Nevenka Poljak, sedam neisplaćenih plaća za razdoblje od srpnja prošle do kraja siječnja ove godine, odnosno praktički i osma neisplaćena plaća, za veljaču ove godine. Prema riječima sindikalnog povjerenika Ivana Črepinka, tijekom postupka mirenja između sindikata i klupske uprave, koji je proveden u dva navrata, nije postignut nikakav dogovor, tako da je štrajk bio jedini mogući i logični idući korak sindikata. Pri tome je istaknuto da je sindikat klupskoj upravi dostavio svoj prijedlog za rješavanje nastale situacije, u kojem je tražena isplata dviju plaća do 2. ožujka, a preostalog duga zaposlenicima u kontinuitetu, koji čelništvo NK Varteks nije prihvatilo. Prema navodu sindikalnih predstavnika, klupska uprava je tijekom pregovora naznačila da je u sadašnjim okolnostima realna isplata samo jedne plaće, što predstavnicima sindikata nije bilo prihvatljivo.
S druge strane, klupski su čelnici sindikalnim pregovaračima najavili provođenje programa koji se odnosi na smanjenje broja zaposlenika u varaždinskom nogometnom prvoligašu, kao i njihovih plaća.
Osim isplate svih neisplaćenih plaća, među zahtjevima koji su istaknuti u trenutku početka štrajka zaposlenika NK Varteks jest, između ostaloga, i želja da se zaposlenicima izravno obrati predsjednik kluba Zlatko Horvat, od kojeg klupski zaposlenici očekuju prezentiranje vizije djelovanja kluba u budućnosti, s konkretnim mjerama i eksplicitnim rokovima za njihovo provođenje, kao i predstavljanje modela preoblikovanja kluba, o kojem se već duže vrijeme govori, ali s kojim, očigledno, ni u “grubim” crtama nije upoznat nitko od zaposlenika NK Varteks.
Ministar obrane Republike Hrvatske Branko Vukelić i gradonačelnik Varaždina dr. sc. Ivan Čehok potpisali su u Gradskoj vijećnici u petak, 5. ožujka, zapisnik o primopredaji vojarne „Ivan V. Drašković“ u Optujskoj ulici, čime je i posljednji vojni kompleks u gradu predan na korištenje za civilne namjene.
Zahvalivši ministru Vukeliću na angažmanu oko predaje neperspektivnih vojnih objekata, gradonačelnik Čehok posebno je istaknuo kako će objekti u vojarni u Optujskoj ulici imati široku javnu namjenu, kao što je to bio i slučaj s objektima koje je Ministarstvo već prije vratilo Gradu. Povratom vojnih objekata, istaknuo je gradonačelnik na svečanom potpisivanju zapisnika o primopredaji, u Varaždinu su stvoreni odlični uvjeti za razvoj grada u sljedećih dvadesetak godina.
- Mislim da možemo biti ponosni što smo u vrlo kratkom roku sve objekte koje smo dobili od Ministarstva obrane pretvorili u prostore javne namjene. S ministrom Vukelićem, koji je Varaždinu mnogo pomogao i dok je bio na dužnosti ministra gospodarstva, razgovarali smo i o mogućnostima suradnje prilikom javne nabave, posebno u dijelu koji se odnosi na proizvodnju naše tekstilne, obućarske i prehrambene industrije – naglasio je gradonačelnik Čehok.
Ministar Branko Vukelić posebno je pohvalio Varaždin kao primjer na koji način valja prenamijeniti vojne objekte i staviti ih u funkciju građana.
- Potpisom zapisnika o primopredaji vojarne „Ivan V. Drašković“ simbolički smo iz Varaždina iselili i posljednjeg vojnika, otvorivši tako drugu perspektivu Varaždina i omogućili njegov gospodarski, kulturni, obrazovni, ali i turistički razvoj – istaknuo je ministar Vukelić. On se osvrnuo i na gospodarske odnose varaždinskih tvrtki i Ministarstva obrane, pri čemu je podsjetio kako su prošle godine tekstilne tvrtke s Ministarstvom ostvarile promet vrijedan 10 milijuna kuna, a toliki su promet ostvarile i ovdašnje prehrambene tvrtke. Gradonačelnik Čehok i ministar Vukelić istaknuli su obostranu želju da se sadašnja gospodarska suradnja još poveća.
Varaždinci su sami gradili vojarne
Varaždin je u svojoj dugoj povijesti uvijek bio i snažno vojno uporište, a zanimljivo je istaknuti kako su sve vojarne, koje su sada vraćene gradu, zapravo građene novcem samih Varaždinaca.
Rudolf Horvat u Povijesti grada Varaždina tako na nekoliko mjesta piše o gradnji, ali i financiranju vojnih objekata. „Gradsko je zastupstvo 16. prosinca 1887. godine zaključilo da za 4375 forinti kupi kuću pokojne Roze Vuzem kod kapelice sv. Fabijana jer je treba za nastambu vojništva.“ Pet godina poslije, 1892. godine, izvještava kako je „Gradsko zastupstvo 19. travnja 1892. zaključilo da će se u Optujskoj ulici kod kapelice sv. Fabijana i Sebastijana predviđenim troškom od 46.250 forinti i 94 novčića graditi normalnu domobransku vojarnu i domobransku podčasničku školu, a troškom od 47.892 forinta i 13 novčića natkritu jašionu za stajaću vojsku. Na jeftimbi, koja je održana 1. lipnja 1892., dostali su gradnju nove normalne vojarne bečki poduzetnici Deutch i Priester uz popust od 145 postotaka. Polaganje temeljnog kamena pokrivene jašione na gradilištu normalne vojarne kod kapele sv. Fabijana i Sebastijana obavljeno je svečanim činom 2. srpnja 1892.“ Vojarna u Optujskoj završena je 1893., a Horvat piše: “Vojnom je eraru 28. rujna 1893. predana novosagrađena vojarna u Florijanskoj ulici. Gradska je općina za gradnju potrošila 46.898 forinti i 63 novčića“, te dodaje kako će „vojni erar u ime najamnine plaćati 6 postotaka ugrađene svote.“
Slično je bilo i prilikom gradnje bivše vojarne kod željezničkog kolodvora, za koju je Gradsko zastupstvo 16. srpnja 1897. godine kupilo zemljište od Štefanije Milčetić, supruge profesora Ivana Milčetića, za 5.400 forinti, između tadašnje Ludbreške ulice i željezničke pruge. Iste je godine na tom prostoru počela gradnja vojarne. Godinu dana poslije, na sjednici Gradskog zastupstva, donesen je zaključak, piše Rudolf Horvat, da će „gradska općina graditi novu barutanu na pašnjaku Vinokovčak“ te da će „troškom od 238.092 forinte sagraditi veliku vojarnu za novoosnovanu 39. divizijsku topničku pukovniju“. Gradnja te vojarne u „Novom varošu“ završena je u rujnu 1897. godine.
Grad je od Ministarstva obrane preuzeo zemljište površine od 150.000 četvornih metara, a nakon što svi objekti budu pregledani, u javnoj će se raspravi odlučiti o njihovoj namjeni. Dio objekata na korištenje bi trebale dobiti državne institucije i gradska tijela, dio javne službe – vatrogasci i policija, dio objekata trebalo bi koristiti i Veleučilište, a dio druge obrazovne institucije te udruge građana. Na prostoru bivše vojne ekonomije uredit će se igralište za golf.
Nakon potpisivanja zapisnika o primopredaji vojarne u Optujskoj ulici ministar Branko Vukelić i gradonačelnik Ivan Čehok obišli su bivši vojni objekt u Križanićevoj ulici, za koji je ministar istaknuo kako je to najbolji primjer brze i uspješne prenamjene za civilne svrhe, te vojarnu u Optujskoj ulici. Nakon Varaždina ministar Vukelić posjetio je i Čakovec te tvornicu kaciga “Šestan Busch” u Prelogu.