Sveprisutnim današnjim plastičnim vrećicama preteča su cekeri ili logožari, koje danas već malotko koristi. S njima se odlazilo na plac, u dućane, nosili su se gableci na posao, hrana težacima. Najpoznatiji su pletači iz ivanečkoga i ludbreškoga kraja, čiji se cekere još uvijek prodaju četvrtkom na Sajmištu u Biškupcu. Zbog nostalgije, a i da se oslobodim nošenja plastičnih vrećica, nabavio sam veliki ceker. Na Sajmištu ih ima svih veličina, koštaju od 50 do 100 kuna, a cjenjkanjem se može sniziti cijena ako prodavača odvedete na gemišt u popularnu baraku kod Luje Glavice. Usput kod Luje možete uživati u najboljim filekima u gradu po svega 15 kuna, nepromijenjenoj cijeni već deset godina!

P.S. Za mlađe ljude, koji danas bolje poznaju engleski nego kajkavski jezik, iz “Rječnika varaždinskoga kajkavskog govora” Tomislava Lipljina evo objašnjenja riječi ceker, odnosno logožar: “... to je torba od rogoza ili kukuruzovine s ručkom”. Ekološki je rogoz zdraviji od plastike.

U hladnim mjesecima, siječnju i veljači, mnogi su kratili vrijeme igrajući šah. Varaždinci se mogu pohvaliti da su poslije Zagreba, gdje je prva šahovska udruga utemeljena 1886. godine, bili drugi u Hrvatskoj osnivanjem „Varaždinskoga šahovskog društva“ 1904. godine. U prvoj polovici 20. stoljeća najpoznatiji je varaždinski šahist bio Sadi Kalabar (1901.-1960.), nacionalni majstor, sudionik prve šahovske Olimpijade u Londonu 1927. godine.

O masovnosti igranja šaha najbolje govori podatak da je prije pedesetak godina u ŠD „Varaždin“ bilo učlanjeno više od 100 aktivnih igrača. Iz tog doba ostale su šahovske legende - Josip Kovačić, radnik Varteksa, prvak grada i pobjednik mnogih turnira; gimnazijski profesori August Fitze, Dragutin Gorski i Drago Bišćan, ali i Viktor Cerovečki–Cero koji još uvijek pobjeđuje na turnirima umirovljenika. Živuća legenda, kao šahovska figura kralja, popularni je 80-godišnji profesor Milan Rogić, publicist i autor povijesti varaždinskog šaha. 

Bio sam dio toga bogatog šahovskog života grada, dok danas igram jedino s „Delfiem“, protivnikom s interneta. Kad izgubi, računalni Delfi ne zna reći: „Priznajem da sam pacer“. Bez  duše je i osmijeha... 
„TAKSISTI“
- Bok stari, kak si?
- Ah, kak potrti taksi. A ti?
- Ja? Tak kak da sam se vozil vu tom taksiju...