Liječenje i terapije četverogodišnjeg Stjepana Klopotana iz Presečna i dalje su potrebne, ali one su neizvjesne i za roditelje iscrpljujuće. No, vide se značajni pomaci u liječenju što roditeljima daje novu snagu. Stoga su nakon brojnih terapija po cijeloj Hrvatskoj, krenuli na terapije u Berlin kod doktora Ljubiše Vasića koji je obećao roditeljima da će Stjepan do ljeta stajati na svojim nogama i početi hodati.

Podsjetimo, Stjepana su posvojili Ljiljana i Saša Klopotan ne znajući da boluje od cerebralne paralize, epilepsije i atrofije mozga. Prije godinu i pol dana mali Stjepan je najblaže rečeno vegetirao te gotovo da nije osjećao ništa u svome okruženju. Danas je to potpuno drugačija slika. Stjepan sam sjedi, igra se s igračkama te je počeo prekapati po ladicama i ormarićima u svojoj sobi.

- U početku liječenja šanse da prohoda bile su 26 posto, a sada su one znatno povećane, pogotovo nakon odlaska u Njemačku - govori nam ponosno Ljiljana koja vjeruje u potpuni Stjepanov oporavak. Sve je to postignuto zahvaljujući upornosti i ljubavi roditelja, te pomoći dobrih ljudi. No, da bi Stjepan i dalje nastavio s terapijama potrebna su daljnja odricanja roditelja i pomoć dobrih ljudi. Za njegovo liječenje utrošeno je oko 150 tisuća kuna koje roditelji sami ne bi mogli osigurati. Do sada je majka Ljiljana Stjepana dva puta tjedno vozila na terapiju u bolnicu u Varaždinske Toplice, zatim kod neuropedijatra u bolnicu Firule u Splitu, te u Zagreb u privatnu Neurološku kliniku dr. Maje Roje Novak. Jedno putovanje, liječenje i boravak u Berlinu obitelj stoji nešto više od tisuću eura, a da bi Stjepan stao na svoje noge trebat će na put u Berlin još najmanje četiri puta.

Stoga obitelj moli sve ljude dobra srca da im pomognu kao bi nastavili s terapijama. U tu srhu otvoren je žiro račun na ime Stjepana Klopotana kod ZABE, a pomoć se može uplatiti na broj 2360000-3114279487. Ljiljana ima status roditelja njegovatelja za što joj pripada mjesečna naknada od 2.500 kuna, a na ime invalidnosti Stjepan dobiva tisuću kuna. Suprug Saša radi u Njemačkoj, ali sve to im nije dovoljno za Stjepanovo liječenje i terapije.

Prilikom brojnih odlazaka k liječnicima Ljiljana je upoznala Irenu Šantl iz Hlapičine, čija četverogodišnja kćer Hana boluje od cerebralne paralize s kojom također odlazi na liječenje u Njemačku. Njoj je također potrebna pomoć, pa će sav prikupljeni novac dijeliti, odnosno trošiti za liječenje svoje djece jer ujedinjene mogu lakše prebroditi svakodnevne poteškoće s kojima se susreću. Borit će se do iznemoglosti da im omoguće daljnje liječenje, ne žele da njihova djeca vegetiraju kao biljke, već žele da njihovi Hana i Stjepan stanu na svoje noge, da mogu sama jesti, otići u toalet te biti donekle samostalna.

V.Vu