– Knjiga „Hrvatska u logorima 1941.-1945.“ nije štivo za zabavu ili za čitanje prije spavanja. To je trajno svjedočanstvo o jednom vremenu i zlu, pisano s ciljem da se ono nikad više ne ponovi.

Bilo bi dobro da knjiga dobije što veći publicitet, prvenstveno radi onih koji pred Kaznionicom u Lepoglavi, sinonimom ustaških zločina, danas podižu sramne spomenike ubojicama, a da istodobno „zaboravljaju“ užasni bunar u zatvorskom krugu, likvidacije pod zidom i jezive zločine u logoru.

To je, među ostalim, na predstavljanju knjige „Hrvatska u logorima 1941.-1945.“ kazao njezin koautor Ivan Fumić (napisao ju je s Mišom Deverićem) te dodao da se na pisanje knjige odlučio nakon strahovita pritiska ekstremne desnice „koja povijest prikazuje kao da do 1945. u Hrvatskoj ničega nije bilo i kao da u NDH nisu bila čak 82 logora“. Knjiga je u subotu 16. siječnja predstavljena u Domu kulture u Lepoglavi, a svečanosti se odazvao cijeli vrh SAB-a Hrvatske. Uvodno je o knjizi govorila prof. Olja Gregur, ističući je kao dokument o ljudima koji su stradali samo zato što su bili drukčiji, ali i onima koji su, kao njihovi egzekutori, bili s druge strane. Knjigu „Hrvatska u logorima 1941.-1945.“ predstavio je predsjednik SAB-a Hrvatske prof. dr. Branko Dubravica. Naglašavajući da su u njoj u sedam poglavlja obrađena 34 koncentracijska, useljenička, sabirna, dječja i ženska te njemačka, talijanska i četnička logora, Dubravica je kazao da su svi oni bili predvorja smrti.

- Središnje mjesto među njima zauzima koncentracijski logor u Jasenovcu, veći od svih ostalih zajedno, koji je postao sinonim zla i sinonim za sve koncentracijske logore. Neki od njih danas više nisu u sklopu granica suverene Republike Hrvatske, a dobro je što su neke, manje među logorima, autori leksikografski pokušali otrgnuti od zaborava – naglasio je Dubravica.

- Iako podaci o broju ubijenih uvijek iznova zapanjuju, objektivan i znanstveni pristup nalaže potrebu njihova preispitivanja, jer, dok s jedne strane postoji tendencija njihova uvećavanja, s druge strane postoje i težnje umanjivanja broja žrtava. Svakako, krivnja stoji i na onima koji su godinama tendenciozno iznosili tvrdnje o golemom broju žrtava u Jasenovcu i time podgrijavali teze o Hrvatima kao genocidnom narodu – izjavio je prof. dr. Branko Dubravica.

Na svečanosti je predstavljena i knjiga „Narodni heroj Milka Kufrin“, a o njoj je potanko govorio autor, narodni heroj Rade Bulat, general i član Savjeta SABH-a. Ujedno je održana i godišnja izvještajna skupština lepoglavske Podružnice antifašista. Nakon pozdravnih riječi njezina predsjednika Gojka Matića, o radu podružnice u prošloj godini izvijestila je tajnica Marija Varović. Posebno je naglasila da su antifašisti ohrabreni porukom novog predsjednika Republike dr. Ive Josipovića o neupitnim antifašističkim temeljima Hrvatske.

Na skupu je posthumno dodijeljeno priznanje dugogodišnjoj članici SAB-a Đurđi De Laii, koja je bitku sa zloćudnom bolesti izgubila prošle godine. Mnoge generacije lepoglavskih, a prije toga i kameničkih učenika, pamte je kao vrsnu pedagoginju i učiteljicu hrvatskoga jezika, koja je đake s nebrojenih natjecanja u hrvatskome jeziku i književnih natječaja dovodila s osvojenim drugim i trećim, a najčešće – s prvim mjestima.

Pokojna Đurđa De Laii rođena je 1932. u Zagrebu. Bilo joj je samo 13 godina kada su joj ustaše ubili oca, a majka joj je potom stradala u Jasenovcu. Odrastala je po domovima. Za životni poziv odabrala je učiteljski put. Deset godina bila je učiteljica u Kamenici, a 1962. počela je raditi u lepoglavskoj školi, kao učiteljica hrvatskoga jezika i povijesti. Osnovala je AFŽ u Lepoglavi, niz godina bila je antifašistička aktivistica angažirana u bezbrojnim edukativnim akcijama i organiziranju izložbi, a obnašala je i dužnost predsjednice Izvršnog vijeća bivše Skupštine općine Ivanec. Dobitnica je Nagrade „Kata Pejnović“.
Priznanje SAB-a njezinu sinu Vlatku uručio je general Josip Skupnjak, potpredsjednik SABH-a.

  Lj. Risek