Nakon albuma prvijenca „Stare dobre stvari“, objavljenog 2007. godine, za koji je u kategoriji najboljeg novog izvođača dobio Porin, mladi riječki pjevač Marko Tolja nedavno je u zagrebačkom “Hemingwayu” promovirao svoj novi album „Vrijeme briše istinu“ i, gotovo na „blitzkrieg“, svojim osebujnim glasom i šarmom, osvojio glazbenu struku, medije i svekoliko pučanstvo.

S Markom je iznimno lako raditi intervjue, jednostavan je i skroman, reklo bi se, svima znani dečko, tu iz našeg susjedstva, uz to, vrlo je duhovit i ne izbjegava „teška“ pitanja. Prema mnogim poznavateljima glazbenih prilika Marko Tolja hrvatski je odgovor na Franka Sinatru, Michaela Bublea, Paula Anku… Ovog nadasve talentiranog 25-godišnjeg Riječanina šira javnost zna iz showa „Zvijezde pjevaju“, po nastupima na Dori, Runjićevim večerima…, a naravno i s bezbrojnih, uvijek dobro posjećenih, koncerata na kojima, zbog njegova šarma, uvijek prevladava ženska publika. No, Tolja će, po svemu sudeći, poklonstvo najširih krugova pučanstva, ne samo hrvatskog već i onog iz šire regije, zasigurno steći sudjelovanjem u mjuziklu „Za dobra stara vremena“, u kojem pleše, glumi i pjeva jednu od glavnih uloga – šarmantnog plavokosog zavodnika Sašu, poznatog lika iz evergrina Novih fosila E, moj Saša.

- Što se skriva ispod naslova „Vrijeme briše istinu“ i po čemu se novi album razlikuje od prvijenca „Stare dobre stvari“?

- Naslov je to treće pjesme na albumu, koja pokušava ponuditi objašnjenje današnje svakodnevice, naime mišljenja sam da se mnogo toga oko nas iskrivilo, poprimilo druge, nažalost, iskrivljene životne vrijednosti. Stoga smatram da je istina najveća i jedina moguća životna konstanta, koja nema alternative, no svjedoci smo da vrijeme, koje neminovno čini svoje, nažalost, briše istinu i opstruira prave životne vrednote. Ovaj album stilski je sličan prvome, razlika je u produkciji i odmaku od bigbandovskog i swing zvuka, tako da je sada malo manje Franka Sinatre, a više Stewieja Wondera, dakle, više popa s modernim jazz-elementima.

- Album je uglavnom autorski i donosi neke novine, ali i neke već znane pjesme.

- Od petnaest pjesama tri su obrade svima nam znanih pop-hitova, a i sam sam se u tri skladbe, nakon što sam skupio hrabrosti (smijeh), okušao kao autor glazbe. Naime, dosad sam smatrao da još uvijek nisam dovoljno dobar, ali došlo je doba da se u tome malo okušam.

- I na ovom vam je albumu glavna stvaralačka „potka“ Olja Dešić, s kojim ste se, tražeći inspiracije, zaputili čak na Učku.

- Tako je, s obzirom na to da smo Olja i ja upali u malu stvaralačku krizu, odlučili smo se maknuti iz grada i tražeći smiraj, otišli u moju vikendicu na Učku. Zašto? Pa, tamo nema gnjavaže, telefona, izjava, povlačenja za rukav. Zatvorili smo se u kuću i u tjedan dana napravili tri pjesme i završili album.

- Na albumu vam je zapjevala i izvrsna Tina Vukov.

- Dogovorio sam s Tinom da mi, kao mlade riječke pjevačke nade, napravimo duet, ali ga nismo planirali snimiti sada, no kako mi je za jednu pjesmu trebao ženski vokal, Tina je dragovoljno uskočila pomoći prijatelju u nevolji (smijeh), i pjesmi Misao dana svojim glasom podarila „štih“ lepršavosti.

- Što je rekao Drago Mlinarec za vašu interpretaciju njegova svevremenskog mega-hita Osmijeh, koji se također našao na albumu?

- Osobno s Dragecom nisam razgovarao, ali s obzirom na to da je dopustio da Osmijeh izdamo na CD-u, a zna se da je on vrlo kritičan i principijelan, naravno da smo tražili njegovo dopuštenje, pa, zaboga, to je njegovo intelektualno vlasništvo! No, koliko sam načuo, veoma je zadovoljan mojom interpretacijom.

- Dodijeljena vam je glavna uloga u mjuziklu „Za dobra stara vremena“. Kako ste se snašli u glumi i plesu?

- Što se glume tiče, to je u početku bilo malo „frkovito“ jer u životu nisam glumio, a onda sam dobio priliku „zaglumiti“, i to s ekipom iznimnih profesionalaca u kojoj su Zrinka Cvitešić, Ivica Zadro, Ivica Vidović, Ana Begić... Osobno nikada kad pjevam nemam tremu, jer sam siguran u to što radim, no na prvim probama sam je imao, i to jako veliku. Glumci i redatelj Mario Kovač svesrdno su mi pomagali objasnivši mi kako da se opustim, tako da sad na sceni funkcioniram sasvim solidno. Nije to neki Shakespeare, to je više žargon, jezik ulice, i nema pretjerane filozofije. S pjevanjem nemam problema, no u plesu sam u početku bio malo „drven“, ali sam vježbajući „omekšao“.

- Pisalo se da ste ulogu u mjuziklu dobili zahvaljujući showu „Zvijezde pjevaju“, u kojem ste se natjecali, a Rajko Dujmić bio je član žirija pa vas je on i predložio.

- Točno, Rajko me je zapazio i predložio Željki Ogresti. To sam, naknadno, saznao od Zrinke Cvitešić jer je došla na „Zvijezde pjevaju“ i rekla mi: „Ej bok, mi skupa radimo!“ Nisam skužio u čemu je fora, a onda mi je ona objasnila da je riječ o mjuziklu i da ću dobiti poziv. Dan poslije to se i obistinilo, kada sam bio i pozvan na dogovor o suradnji.

- Za vas kažu da ste jedan od najljepših Hrvata, naš Richard Gere, pa, čime vas neka djevojka može privući?

- Ako ništa drugo, dobro zvuči (smijeh)! Čovjek sam koji voli jednostavnost i zapravo nikada u životu ni u čemu ne kompliciram, pa tako ni s djevojkama. Ne želim lagati, estetski sam tip, tako da mi oko mora već na prvo viđenje zasjajiti, no kod djevojke najvažniji mi je njezin karakter, odnosno energija koja se stvori ili izostane među nama. Ah, ta kemija (smijeh)!

- Opsjedaju li vas obožavateljice?

- Moram priznati da me u posljednje vrijeme više opsjedaju mame nego mlade obožavateljice, valjda me mame žele prodati svojim curicama (smijeh). Ma ne, sve je super, dosad još nisam doživio neku neugodnu situaciju, osim što me je jedna obožavateljica usred koncerta zamalo napastovala na pozornici, no to je tek sporadičan eksces, valjda je bilo pred kišu (smijeh), a onda se ljudi, često, čudno ponašaju.

- Volite li zavoditi djevojke, ili čekate da se same uhvate na „ješku“?

- Nemam problema s tim da učinim prvi korak, ali volim zavoditi, čak sam mišljenja da kad prestane vrijeme zavođenja, kao da nestane čarolije i sve se nekako banalizira, tako da ja svoje djevojke nikada ne prestajem zavoditi.

- Kad se vidimo u Varaždinu?

- Uskoro! Četvrti veljače u novoj, prelijepoj varaždinskoj sportskoj dvorani na Dravi, kada me Varaždinci, ali i stanovnici sjevera Hrvatske, mogu vidjeti u mjuziklu „Za dobra stara vremena“, a nekako s proljećem krećem s promotivnom turnejom albuma „Vrijeme briše istinu“.
To me posebno raduje, zapravo, jedva čekam da krenemo, a naravno, Varaždin mi je, zbog izuzetno glazbeno kritičke publike, jedna od omiljenih, rekao bih, „lakmus“ destinacija.
Naime, ako prođeš kod varaždinske publike, jasno ti je da si napravio zaista dobar posao.

Emil Makovička