Nedavno sam na jednom internetskom portalu rješavao anketu: Od čega živi Ivo Sanader? Ponuđeni odgovori bili su: a) ženine plaće b) puničine penzije c) ušteđevine d) poštenog rada e) mutnih poslova f) prodaje satova.

Ne znam ni sam zašto, ali prvo sam nekako eliminirao odgovor pod d. Gledam dalje, od puničine penzije – hm, nije valjda baš takav da bi starici otimao od usta, od prodaje satova – imao bi što prodavati, hvala bogu, ali nekako mi i to otpada. Od ušteđevine – to mi zvuči nekako dosadno. Na kraju sam posve zločesto i nepromišljeno izabrao odgovor e, i gle čuda, to isto misli skoro pedeset posto ispitanika.

Zločesto i nepromišljeno, kažem, jer sam već sutradan iz novina saznao da bi čovjek jako lijepo mogao živjeti samo od ženine plaće. Gospođa Sanader je, naime, za svoja arheološka istraživanja u zadnjih sedam godina iz jedne državne firme uspjela izvući pola milijarde kuna.
Daleko od toga da je arheologija oduvijek bila tako unosan posao. Hrvatske autoceste su, recimo, 2000. godine za arheološka istraživanja na svojim gradilištima izdvojile “bijednih” 105 tisuća kuna. Sljedeće godine za isti je posao utrošeno 585.980 kuna. Međutim, otkako je potkraj 2003. godine na vlast došao Ivo Sanader, arheologija doživljuje pravu renesansu. Već 2004. troškovi su povećani na 12 milijuna i 300 tisuća, 2005. iznosili su 11 milijuna i 360 tisuća, da bi 2006. brojka skočila na vrtoglavih 89 milijuna i 598 tisuća kuna. Štednja je nastavljena i 2007., trošak: 121 milijun i 542 tisuće kuna.

I da ne zaboravim reći kako za vrijeme tih istraživanja nije pronađeno baš ništa spomena vrijedno. Podsjetilo me sve to na lijepu, sunčanu jesen nekoliko godina unazad, kada sam se kao nadobudni student povijesti sa skupinom prijatelja priključio zagrebačkim arheolozima, koji su radili istraživanja na topličkom lokalitetu Aqua Iasae. Bili smo pomoćni fizički radnici, tucali smo kamen i kopali zemlju u nadi da ćemo baš mi pronaći slavni Jupiterov kip.
Od toga nije bilo ništa, naravno, ali razmišljam danas što bi bilo da je trasa ove naše autoceste išla samo malo istočnije i da nam je šefica, umjesto simpatične gospođe Dorice, bila Mirjana Sanader. Za pola milijarde kuna iskopali bismo mi Cezara i Bruta, Cicerona i Katilinu, Nerona i Hadrijanov zid, slavnog Vergilija te svih sedam rimskih brežuljaka!