Zaljubljeni lako i brzo prepoznaju osjećaje, želje i potrebe onoga ili one u koga ili koju su zaljubljeni. To čak i nije nužno izgovoriti. To se intuitivno osjeti i jednoznačno prepozna. Ne može se pogriješiti.

Kako zaljubljenost slabi i nestaje tako i ta sposobnost pomalo nestaje. Tada je potrebno svoje osjećaje, želje i potrebe izgovoriti jasno i glasno, da bi ih partner čuo, razumio i eventualno ostvario. Mnogi bračni partneri to ne prihvaćaju, u to ne vjeruju, pa misle da mogu i dalje bez riječi, bez verbalne komunikacije, prepoznavati emocije, želje i potrebe bračnog partnera, a očekuju isto i od njegove strane za svoje osjećaje, želje i potrebe. To se, međutim, ne događa.
Pojavljuju se krive procjene partnerovih osjećaja, želja i potreba. To ne mora biti ono što stvarno partner osjeća, želi i treba. To je često ono što jedan misli da drugome treba, a ne mora biti ono što stvarno drugome treba. Pojavljuju se neprepoznate pa prema tome i neispunjene želje i potrebe: i jedan i drugi očekuju da drugi prepozna što žele i, jasno, da to i ostvari. Koliko često čujemo: “Da me voliš, ti bi znao (znala) što mi treba!”

Dugi odnos udvoje na taj se način ubrzo pretvara u mučenje međusobnim nametanjem pogrešno prepoznatih i protumačenih osjećaja, potreba i želja kao i nagomilavanjem neprepoznatih i neispunjenih želja i potreba. Jedini izlaz iz te situacije jest – posve jasan i glasan dijalog s riječima između bračnih partnera o njihovim osjećajima, potrebama i željama.
Zbog toga je za svaki uspješan dugi odnos udvoje veoma važna vještina razgovora. Kvalitetan razgovor je preduvjet kvalitetnog, zadovoljnog i sretnog braka.

Kvalitetan razgovor je stoga preventiva ali i liječenje “doživotnog pakla udvoje”, kako neki nazivaju neodržavani i nekvalitetan brak. Ljubav udvoje zahtijeva i razgovor udvoje. Dugotrajna ljubav partnera nakon početne zaljubljenosti moguća je jedino i samo uz dugotrajni razgovor o ljubavi. Razgovor o ljubavi je nužan za prijelaz kratkotrajne zaljubljenosti u dugotrajnu ljubav. Ako to oboje na shvate, ne vježbaju i ne koriste, njihov je odnos osuđen na propast. Ljubav se bez riječi ne obnavlja.

Mnoge žene su mi kazale da žele i čuti kako su voljene. Mnogi muškarci su mi, međutim, tvrdili da se o ljubavi ne treba govoriti. To je iluzija i predrasuda. Za to se plaća veliki danak u obliku dosadnog, monotonog, uvijek istog i najčešće potpuno promašenog ljubavnog i seksualnog života u mnogim našim brakovima.