U mnogim raspravama o položaju obrtništva u kriznim vremenima rabi se floskula o «žilavosti, izdržljivosti i fleksibilnosti» obrtnika, što bi, valjda, trebala biti garancija da će se oni «već nekako snaći» i bez odgovornijeg pristupa državnih i lokalnih vlasti prema objektivnim problemima u koje su uvučeni lošim sistemskim mjerama i zakonima.

O tome gdje su granice te obrtničke «žilavosti» i kakve su perspektive varaždinskoga obrtništva razgovarali smo s Biserkom Keliš, predsjednicom Udruženja obrtnika Varaždin.

- U kakvoj je situaciji varaždinsko obrtništvo na početku 2010. godine u odnosu na primjerice godinu dana prije?

- Na temelju dostupnih mi podataka i osobnih kontakata s kolegama obrtnicima, moram konstatirati da je stanje lošije. Gospodarska kriza, namjerno neću reći recesija, jer je to pojam iza kojeg su vješto sakriveni svi problemi koji su se gomilali dulji niz godina, uzima svoj danak. Kao što je poznato, svakog se sata u danu zatvara jedan obrt. Nažalost, ni Varaždin nije iznimka, iako se uvijek govori kako su obrtnici najžilaviji dio našega gospodarstva. Situacija ni na početku prošle godine nije bila dobra, na što smo mi i upozoravali, a za ovu današnju slikovito bih rekla da većina obrtnika teško uspijeva održati „glavu iznad površine vode“.
U trenutku kad je kupovna moć većine građana izrazito niska, a država i lokalna samouprava posežu u naše džepove kako bi popravile svoje proračune, u okruženju velikih trgovačkih lanaca koji su preplavili gotovo svaki slobodni metar, obrtnici su primorani živjeti od mrvica, ako uopće i mogu konkurirati svojom ponudom. Bojim se da još nismo dosegnuli vrhunac krize, jer zimsko je razdoblje ionako za mnoge naše djelatnosti mrtva sezona, odrađeni poslovi ne mogu se naplatiti, a novih, konkretnih, nema na vidiku.

Ono što naš čini žilavijim od ostalih u borbi za opstanak jest lakše prilagođavanje potrebama posla. Naime, činjenica je da obrtnik još uvijek za svoje poslovanje odgovara svom svojom imovinom, pa je logično da pod svaku cijenu nastoji preživjeti.

- Kakvi su brojčani podaci o postojećem stanju – koliko je novih obrta otvoreno, koliko zatvoreno, koliko Varaždin trenutačno ima obrtnika?

- U Varaždinu je lani otvoreno, prema podacima kojima do danas raspolažemo, 58 novih obrta, a zatvorena su 152 obrta, što znači da smo u minusu za 94 obrta ili u prosjeku za 8,37 posto u odnosu na 2008. godinu. Najmanji pad bilježimo u djelatnosti prijevoza stvari i osoba, a najveći u trgovini.

Prema današnjim podacima iz obrtnog registra Ministarstva gospodarstva, na kraju prošle godine u gradu Varaždinu i deset pripadajućih općina djelovao je 1721 obrtnik, od toga nešto više od tisuću u samom gradu.

- U kojim je obrtničkim djelatnostima situacija najteža i zašto?

- Prema mojim saznanjima, u svim je obrtničkim djelatnostima situacija podjednako teška. Kriza je zahvatila sve, pa tako svatko na svoj način snosi posljedice trenutačnog stanja, ali je sigurno da oni s više zaposlenih imaju i veće probleme.

Pritom svakako mislim na sve one djelatnosti koje su na bilo koji način vezane za poslove s velikim tvrtkama, ponajprije građevinskim, one trpe i najveću štetu te su njihova nenaplaćena potraživanja dodatno opterećenje za ionako lošu likvidnost.

Mislim da nije potrebno ponavljati kako je upravo država generator svih problema u koje su lančanom vezom upali svi, pa tako onda i obrtnici, zato pozdravljam najavljene Vladine mjere za pomoć gospodarstvu, ali se bojim da obrtnici direktno od njih neće imati osobite koristi, čak i u situaciji da do njihove realizacije dođe vrlo brzo, što je zapravo nužno, ali, poznajući proceduru, i teško izvedivo.

- Koji su najveći sistemski problemi koji ugrožavaju varaždinsko obrtništvo? Kakav je njihov položaj u odnosu na trgovačka društva?

- Malo je obrtnika koji su sposobni i spremni konkurirati na natječajima za dobivanje većih poslova, i to zato što ne mogu ponuditi čitav spektar usluga koji se traži, pa u njih eventualno ulaze kao kooperanti velikih tvrtki, što znači da su tek treći ili čak četvrti u lancu izvođača, a to onda ne samo da umanjuje njihovu zaradu nego i znatno otežava naplatu odrađenog posla. Osim toga, nerijetko se od obrtnika traži da za garanciju kvalitete odrađenog posla ispostavi bjanko zadužnicu naručitelju radova, a da se njemu zauzvrat kao garancija naplate ne daje ništa, kao, trebao bi biti sretan što je uopće dobio posao.

Kad bi postojala malo bolja povezanost obrtnika u interesu zajedničkog nastupa na tržištu, upravo iz naprijed navedenih razloga, ne bi nam se događalo da nam doma poslove odrađuju tvrtke koje porez plaćaju u drugim gradovima.

Hvala Bogu pa ima obrtnika koji su svojim dugogodišnjim radom stekli ugled i povjerenje, no usuđujem se reći da nerijetko svoje sposobnosti moraju dokazivati daleko opsežnije nego trgovačka društva, što po mom mišljenju nije pošteno.

Nažalost, stvari u zakonodavstvu nisu posložene na najbolji način i sigurno da su obrtnici i po tome u lošijem položaju od trgovačkih društava, polazeći samo primjerice od pretpostavke da naša krovna institucija, HOK, nije uspjela postići promjene u Zakonu o obrtu vezane za odgovornosti, pri čemu, kao što je poznato, obrtnik za svoje poslovanje još uvijek odgovara svom svojom imovinom.

Svjedokom sam da se često, kad se govori o gospodarstvu, ističu samo podaci kojima raspolaže HGK, a da se pritom zaboravlja da su i obrtnici itekako važan čimbenik u razvoju toga gospodarstva pa je svaki daljnji komentar suvišan.

- Koliko je varaždinsko Udruženje obrtnika dosad uspjelo u suradnji s Gradom i Županijom olakšati obrtničke probleme? Što još planirate učiniti na tom planu?

- Ukratko, mislim da smo učinili dosta, ali svakako ne i dovoljno. S ponosom mogu istaknuti da smo, slikovito rečeno, „otvorili obrtnicima gradska vrata“ i postigli suradnju na razini partnerskih odnosa, što dokazujemo smanjenjem poreza na tvrtku i spomeničke rente, zajedničkim projektom besplatnog informatičkog obrazovanja, koje je dosad uspješno završilo dvjestotinjak varaždinskih obrtnika, kao i otvaranjem kreditne linije s kamatom od 4,9 posto, što je danas gotovo apstraktno.

Uz pomoć Upravnog odjela za gospodarstvo organizirali smo niz seminara i predavanja za obrtnike raznih djelatnosti prema aktualnostima koje su u danom času bile zanimljive i uključili se u projekte koji su donijeli i konkretne financijske rezultate, a nije izostala ni potpora kad je riječ o aktivnostima našega glazbenog društva.

Ali ima tu i niz drugih, samo naizgled manjih, osobnih, problema obrtnika koje smo uspješno riješili, pa tako, iako je ova godina tek počela, već zajednički s Gradom i Tržnicom radimo na pronalaženju rješenja za lakše savladavanje krize naših obrtnika s tržnice, a imamo i neke prijedloge za oživljavanje gradske jezgre.

Nadam se da ćemo uspjeti i u nastojanju da se koeficijenti po kojima se naplaćuje komunalna naknada što prije usklade pravedno, jer držim da nikako nije u redu isti koeficijent primjenjivati u obračunu za javne bilježnike, banke i slične institucije, kao i za kemijske čistionice, frizerske salone i male trgovine.

Pa evo, istaknula bih na kraju da se iskreno nadam kako će moja pozicija gradonačelnikove savjetnice za obrtništvo pridonijeti još boljim rezultatima u rješavanju onih problema koji su u domeni međusobnih odnosa, ali isto tako očekujemo pomoć gradonačelnika i njegova zamjenika kao saborskih zastupnika kad je riječ o rješavanju problema na višoj distanci.

- Preseljenjem županijske Obrtničke komore na novu lokaciju varaždinsko je Udruženje dobilo znatan novi prostor u Obrtničkom domu. U koju ga namjenu planirate iskoristiti?

- Prostor je već iskorišten. Udruženje je svoje kancelarije preselilo na drugi kat našeg Obrtničkog doma, a one na prvom katu, gdje smo do sada bili smješteni, dali smo u najam brokerskoj kući Hita vrijednosnice. Isto smo tako u najam dali i prostorije u prizemlju, gdje je tvrtka Tisak media uredila trgovinu profila kakvog u Varaždinu dosad nije bilo.
Uz postojeći, već dobro poznat restoran „Zlatne ruke“ u podrumu, cijela je zgrada tijekom protekle tri godine stavljena u funkciju, pa mislim da smo u ovim kriznim vremenima zaista odradili kvalitetan posao koji će Udruženju nositi i znatnu financijsku korist, a imovinu naših obrtnika smo oplemenili i podigli joj vrijednost.

Još je samo nekoliko detalja ostalo da se dovrši u proljeće, nakon čega će zgrada zasigurno biti jedna od najljepših, ako ne u gradu, onda sigurno u Kukuljevićevoj ulici.

- Kakva su vaša predviđanja za ovu poslovnu godinu, za koju se nagovještava još gori „recesijski udar“?

- Svakodnevno se susrećemo s nekim novim nedaćama, pa imam osjećaj da je iz dana u dan sve teže i teže. Suočeni smo s problemom čije rješavanje nije samo u našoj domeni. Koliko god neki govorili da je kriza izazov, sami nećemo postići mnogo. Neću otkriti ništa novo ako kažem da treba aktivirati proizvodnju i povećati izvoz, pokrenuti sustav redovite naplate, smanjiti nezaposlenost i poboljšati kupovnu moć građana, ali isto tako i vratiti povjerenje u cijeli sustav rješavanjem problema korupcije, kako bi onda oni koji imaju, svoj novac ulagali i trošili.

Angažiranjem stručnih i poštenih ljudi, bez obzira na stranačku pripadnost, vodeći računa o malom čovjeku, „s glavama skupa“, kako to voli reći naš gradonačelnik, mogli bismo krajem godine očekivati svjetlo na kraju tunela.

Sviđa mi se odlučnost kojom je krenula naša premijerka i nadam se da će ustrajati u svom nastojanju da zemlju izvuče iz krize što prije, posebice zato što je žena. No bojim se da će do toga još mnogo obrtnika staviti ključ u bravu.               

I.Njegovec