Ivan Eugen Padovec, hrvatski skladatelj, virtuoz, izumitelj deseterostrune gitare, rođen je prije 210 godina u Varaždinu. Padovec je u Varaždinu dobio prvu poduku iz violine, a instrument mu je poslao stric iz Beča. Godine 1819. odlazi na školovanje u Zagreb, u Učiteljsku školu, gdje nastavlja učiti glazbu.

Navodno samouki gitarist, Padovec je razvio zavidnu karijeru. Uputio se 1829. godine u Beč, gdje je živio i djelovao do 1837. Ondje se susreo s gitarističkim virtuozitetom Maura Guilianija te i sam odlučio poći tim ne baš jednostavnim putem. Kao glazbenik proputovao je i koncertirao od Graza do Beča, Pešte, Frankfurta i Hamburga, dospjevši čak do Londona. Nakon 1848. godine povlači se s nastupa, zbog slabljenja vida, i vraća u rodni Varaždin, gdje nastavlja sa skladanjem i uzdržava se glazbom, poučavanjem i koncertiranjem. Njegov nevelik skladateljski opus, još necjelovit, nedostupan i razasut, sastoji se od virtuoznih i didaktičkih skladbi, varijacija na teme iz tada popularnih opera, popijevki uz pratnju gitare i rjeđe glasovira prema hrvatskim i njemačkim tekstovima, te gitarskih dueta.

Prije deset godina, povodom 200. obljetnice Padovčeva rođenja, održana je u Varaždinu i Zagrebu, na poticaj Darka Petrinjaka, radna proslava: održani su međunarodni muzikološki simpozij, koncerti, izložbe s predstavljanjem notnih izdanja…

O skromnom interesu naše javnosti prošlog stoljeća za osobe poput Padovca, na spomenutom skupu prije deset godina izvijestila je Sanja Majer Bobetko.

Uz nekoliko tekstova o Padovcu iz 19. stoljeća, ovi iz bliže povijesti temelje se na članku o Padovcu u Ilirskim glazbenicima iz 1893. godine Franje Kuhača, povjesničara koji je trideset godina pratio Padovčevu djelatnost.

Prigodom ovogodišnjeg jubileja, 210. obljetnice rođenja Ivana Eugena Padovca, treba još jednom podsjetiti na vrijedno djelo varaždinske profesorice Ljerke Perči, koja je istražila podrijetlo obitelji Padovec te u prigodi obilježavanja 200. obljetnice Padovčeva rođenja, na simpoziju izložila prvi dio svog istraživanja (Prilog poznavanju obitelji glazbenika Ivana Padovca u svjetlu arhivskog fonda Poglavarstva grada Varaždina).

Prof. Ljerka Perči, autorica je i Okvira za životopis Ivana Padovca.

Nedovoljno priznata tijekom povijesti kao umjetnički instrument, gitara ni u 19. stoljeću nije zadobila tretman glazbala koji joj pripada. Stoga je za našu sredinu uloga Ivana Padovca velika upravo u populariziranju tog instrumenta kao umjetničkog. Padovec se naime izdržavao glazbom, podukom i koncertima, pokušao je gitari podariti bolja akustička svojstva te prenosio svoje znanje đacima u Beču i Varaždinu. Primjer je majstora koji se okušao na dva puta, onom koji donosi mogućnosti djelovanja izvan granica doma i onom koji se iz inozemstva vraća u zavičaj, ne prepuštajući pritom svoj talent ni znanje hibernaciji.

I za kraj: I. Padovec bio je jedini hrvatski gitarist u 19. stoljeću, a velika je i njegova uloga pri osnivanju zagrebačkog Musikvereina, koji danas nosi naziv Hrvatskoga glazbenog zavoda.
Međutim, činjenica da je Padovec jedini među hrvatskim glazbenicima svoje generacije kao izvođač, skladatelj i pedagog ostavio trag u europskom muzičkom životu uglavnom se nedovoljno naglašava.

Stoga s pravom treba ustvrditi: Ivan Eugen Padovec (Varaždin, 17. srpnja 1800.) hrvatski je gitarist europskog ugleda! (inj)

Mladen GENC