Prije nekoliko dana elektroničkom sam poštom primio poruku Petra Lukovića, glavnog i odgovornog urednika e-novina. Za one koji ne znaju, riječ je o ponajboljem regionalnom internetskom portalu. Sadržaj poruke zapravo je apel za pomoć jer e-novine se, eto, nalaze pred zatvaranjem. Razlog tome jest nedostatak novca za održavanje vitalnih funkcija sajta. Financijski problemi nisu, dakako, uzrokovani pretjeranim rasipništvom urednika i njegove redakcije, već političkim pritiskom i permanentnom cenzurom od strane oglašivača bliskih vladajućim strukturama. E-novine već jedno duže vrijeme preživljavaju samo zahvaljujući donacijama svojih čitatelja i bilo je tek pitanje vremena kada će biti dovedene na rub provalije.

Danas, kada bacim pogled dvije godine unatrag, teško da bih na prste jedne ruke mogao izbrojiti dane koji nisu započeli njihovim prelistavanjem. E-novine su posve neovisno, kritičko, antinacionalističko glasilo i obavezna literatura za sve one kojima glava na ramenima ne služi isključivo za klimanje. Nadam se da neću ispasti patetičan ako kažem da su jedna od rijetkih preostalih oaza slobode na ovim prostorima. Kao takve, dakako da su od samih početaka bile osuđene na propast. Isto kao što je na propast bio osuđen i Feral Tribune, ne zato što je, kako su neki govorili, Tuđmanovom smrću izgubio neprijatelja, ili zato što se nije prilagodio uvjetima novog vremena, već zato što je uporno vrištao o stvarima pred kojima smo svi mi još upornije zatvarali oči i zbog kojih smo stavljali vatu u uši. U e-novinama, naravno, niste mogli pročitati koji broj grudnjaka nosi Vlatka Pokos, ni kojeg frizera posjećuje Dolores Lambaša, ali ste zato mogli saznati dosta toga o divljačkom razaranju Vukovara i genocidu u Srebrenici. Mogli ste čitati o likvidacijama civila u Gospiću i Osijeku, o privatizacijskoj pljački Hrvatske i Srbije, o tome kako su lordovi dijelili Bosnu, o imenima onih koji su u naše ime zakrvavili ruke do laktova. E-novine su udarac u pleksus, trn u oku onih koji bi željeli falsificirati povijest. Volim ih jer nas bude iz mirnog sna zaborava i jer nas iz dana u dan podsjećaju kako smo ružni, prljavi i zli. Da parafraziram misao jednog značajnog hrvatskog pisca: ako i propadnu, ništa se neće promijeniti. Sve će biti isto i mi ćemo biti isti. Samo neće biti nikoga da nam to kaže.