Od starih varaždinskih obrta ostalo je i do danas medičarstvo, koje se u gradu spominje već u 17. stoljeću kao dio jedinstvenog štajerskog licitarskog ceha. Nema podataka koliko je tada medičara djelovalo u Varaždinu, ali s obzirom na važnu ulogu grada u hrvatskom srednjovjekovnom političkom, gospodarskom, kulturnom i društvenom životu, taj je broj vjerojatno bio značajan.

Izrada ukrašenih medenih kolača “licitara” započela je u europskim samostanima i potom se razvila u samostalni obrt, koji se proširio i u nizinskoj Hrvatskoj - Varaždinu, Osijeku i Zagrebu. Pokraj svojega grada Varaždinci su imali i brojne pčelinjake – “vulnjake” - iz kojih se za “licitare” uzimao med a vosak koristio za svijeće.

Medičari (zvali su ih popularno - licitari) pravili su tijesto s medom koje su preko noći ostavljali da odstoji, otvrdne, a onda su ga drvenim ili bakrenim kalupom “šteherom” oblikovali u razne figure, koje bi potom pekli u zidanim pećima. Na kraju su ih obojili jestivim voćnim bojama (pri čemu je dominantna bila crvena boja), ucrtavali šarene ukrase, ispisivali tekstove. Najčešće su izrađivali figure srca, beba, ptičica, gljiva, potkova, konjića i vjenčića.

Licitarsko srce postalo je simbol i jedan od najdražih hrvatskih kolača, a običaj je bio da ga na Valentinovo poklanjaju zaljubljeni - mladići i djevojke. Na srcima su bile ispisane poruke ljubavi, primjerice: “U srce sam te zaključala/ ne možeš izaći/ ključeve sam izgubila/ ne mogu ih naći”; “Što je mojem srcu slađe/ no kad vjerno srce nađe”; “Občarati, kažu ljudi/ mogu samo morske vile,/ a mene su občarale/ moga zlata oči mile”, itd.

Pored medenjaka, piškota, štangica, bombona, medičari su izrađivali od voska svijeće voščanice, koje su imale stijenj od konoplje, lana ili pamuka. Proizvodili su i piće gvirc, za čiju su pripremu koristili nevrcani med, vodu i hmelj, smjesu kuhali tri sata, a zatim spremali u kace da odvrije. Dobar gvirc imao je i do 18 maligana.

Svojim proizvodima medičari su stoljećima bili prisutni na svim proštenjima i sajmovima, dok su u gradu Varaždinu imali svoje dućane uz radionice. U 19. i 20. stoljeću najpoznatiji varaždinski medičari bili su iz obitelji Majcen, Kišiček i Lončar, u Ivancu iz obitelji Kušter, u Ludbregu Kerstner, a u Varaždinskim Toplicama iz obitelji Veronek.