Prema Gerkenu, u timu kao kaotičnoj stvarnosti povlače se racionalnost, linearnost i kauzalitet, optimaliziranje je gotovo nemoguće, a kontrola također. Traži se sposobnost iskakanja iz linearnog razvoja i prestaje važiti klasični zakon entropije. Pojavljuju se iznenađujući i spontani novi poretci. Nema više sudbine koja nas dokrajčuje. Ostaje nam garancija permanentne slobode i posebno je važna povezanost s komunikacijom i kreativnošću, posebna senzibilnost za promjene i potreban viši stupanj komunikacije.

Upravljanje kaosom u timu moguće je samo bez direktnog upravljanja suradnicima. Stoga se potiču samoorganizacija i samovođenje, osobna samoorganiziranost. Učinkovitost tima je  rezultat povjerenja. Sređivači timskog kaosa su simpatija, ljubav, formiranje svijesti, socijalna energija i sloboda. 

Tim se energetizira socijalnom energijom, vizijama, zadovoljstvom, povjerenjem, otvorenošću, osvještavanjem, kontekstualiziranjem, ciklusima učenja i od-učavanja, razvojem svoje osobnosti, povezivanjem s promjenama u okolini, mijenjanjem, transformiranjem i hetarhijom.
Meki “sređivači kaosa” u timu su međusobno povjerenje i zadovoljstvo umjesto straha. Zatim kultura ponosa i smionosti, vizija smisla, integralno vođenje, učenje prilagođeno kaosu (od-učavanje), puštanje da vrijeme teče i povezivanje pomoću simpatije, topline i blizine.
Kaotična obilježja tima su otvoreni sistem, neodrediv i slučajan; spoznajno nedohvatljiv, samo djelomice objašnjiv i nepredvidiv. Ne postoje objektivne spoznaje i intersubjektivno važeće istine. Tim je neodvojivo integriran u svoju okolinu. Pravo i krivo određuje kontekst. U takvom timu postoje samo cirkularna izmjenična djelovanja.

Kompleksnom i kaotičnom timu treba meko mišljenje, koje se koncentrira ne toliko na činjenice koliko na značenja. To je učenje i djelovanje na osnovi značenja i konteksta. Stvarnost se oblikuje pitanjima. Treba pronalaziti najbolju stvarnost. Čitava stvarnost je kompleksnija od naše pronađene stvarnosti.

Ne smijemo se fiksirati za pronađenu stvarnost. Treba učiti doživljavanjem stvarnosti.
Meki faktori timskog procesa znače - živjeti i omogućiti drugima da žive, zatim simpatija/ljubav, tolerancija, povjerenje i poticanje razlika. Treba prihvatiti različitost suradnika, pravila sinergije, polaritet ideja.

Moramo djelovati prije drugih, slijediti tempo inovacija. Raditi treba s radošću, tražiti smisao kroz vizije, biti produktivan uz zadovoljstvo. Ne smijemo se bojati rizika, slučaja i sreće, ali niti nesreće. Sve nam to omogućuje da kao članovi tima budemo kreativni i smioni.